Dobro je znati Domovinski rat Povijest

Bitka za Vukovar II. dio – borba se nastavlja

Napisao/la Ivana Njavro

Nakon pripremne faze za vukovarsku bitku, pomno smišljenih planova i dogovora JNA i srpskog vodstva, početkom rujna započinju prve snažnije borbe na prilazima gradu koje su pojačane nakon blokada vojarni JNA širom Hrvatske. To je primoralo generalštab u Beogradu na početak operacije širokih razmjera u cilju potpunog poraza Zbora narodne garde te 14. rujna započinje sveopći napad na Vukovar.

Pristizanjem oružja na sami istok Hrvatske, broj branitelja u Vukovaru popeo se na 1800 naoružanih boraca, dok su Operativne snage na području Vinkovaca brojale oko 5000 branitelja. S druge strane, agresorska JNA je u drugoj polovici rujna oko grada razmjestila svojih 7 mehaniziranih i 2 oklopne brigade JNA. U tim okolnostima sredinom rujna, JNA je uspjela odsjeći Vinkovce od Vukovara, čime su Bogdanovci postali jedina moguća točka opskrbe Vukovara. Već krajem kolovoza u Vukovar dolazi Mile Dedaković – Jastreb, koji započinje s koordinacijom obrane. Iz smjera tada okupirane Trpinje prema Vukovaru, JNA je pokušavala proboj obrane grada. Međutim, hrvatski su branitelji pod vodstvom legendarnog heroja Blage Zadre, na Trpinjskoj cesti u Vukovaru uništili 30-etak tenkova i oklopnih vozila JNA. Time je Trpinjska cesta dobila nadimak “groblje tenkova” i postala simbol otpora slabo naoružanih branitelja nadmoćnijem agresoru. Iako je Bitka za Vukovar iznjedrila mnoštvo heroja, ovdje je znakovito spomenuti Marka Babića, koji je na križanju Hercegovačke i Slavonske ulice sam uništio 5 tenkova.

 

Zemljovid rasporeda snaga Hrvatske vojske i srbijanskog agresora na vukovarskom bojištu početkom listopada 1991. godine

Usprkos silnom naporu i trudu hrvatskih branitelja, tenkovi JNA se ukopavaju na reljefno višim zapadnim prilazima gradu te prekidaju izravnu cestovnu komunikaciju između Vukovara i Bogdanovaca, a time i drugih područja Hrvatske. Tada se aktivira i oružjem brani “kukuruzni put”, koji je kroz polja vodio od Vukovara, preko Lušca, do Bogdanovaca, i dalje preko Marinaca za Vinkovce. Jedino se tim, vrlo opasnim i pogibeljnim, putem mogla dopremati pomoć u ljudstvu i naoružanju vukovarskim braniteljima. Nakon neuspjelog pokušaja deblokade Vukovara 11. listopada, došlo je do potpune agresorske opsade grada. Snažan udarac obrani grada bila je smrt dotadašnjeg zapovjednika obrane Borova Naselja i Trpinjske ceste, Blage Zadre. Dana 16. listopada blizu Trpinjske ceste, u Kupskoj ulici nedaleko od željezničke pruge, pokošen je rafalom iz puškostrojnice dok je junački vodio svoje suborce u akciju. Dva dana poslije popustili su obrambeni položaji na Sajmištu.

Tijekom cijelog listopada grad je sustavno i temeljito razaran dalekometnim topništvom, zrakoplovima, minobacačima i tenkovima. Početkom studenoga manjak streljiva kod branitelja već je bio osjetan, a veliki ljudski gubitci se nisu mogli nadoknaditi čak ni provedenom djelomičnom mobilizacijom. Pritisak neprijateljske vojske bio je sve jači.

 

 

  1. Značenje Vukovarske bitke u stvaranju i obrani hrvatske države / Vukovar – hrvatska baština i perspektive razvoja / Sučić Stjepan, Živić Dražen, Žebec Ivana (ur.), Zagreb-Vukovar: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2007. str. 73-96 (predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
  2. Bitka za Vukovar, Davor Marijan, Hrvatski institut za povijest, 2004.
  3. Hrvoje Kekez, Bitke prekretnice hrvatske povijesti, Mozaik knjiga, 2010.