Domovinski rat

Bitka za vojarne: Vukovarska vojarna

vukovarskavojarna

Prvi oružani sukob na području istočne Slavonije dogodio se 2. svibnja 1991. u Borovu Selu kod Vukovara gdje su ubijena i masakrirana dvanaestorica hrvatskih policajaca.

Vukovar prije bitke bio je važan regionalni centar na granici Hrvatske i Srbije, smješten na rijeci Dunav. Imao je važnu riječnu luku i smatran je centrom etnički izmiješane općine. Najveću većinu općine i samog grada činili su Hrvati i Srbi između kojih 1991. dolazi do sve većih napetosti i sukoba.

Srpsko stanovništvo podiže barikade u selima u kojima čine većinu. Prvi oružani sukob na području istočne Slavonije dogodio se 2. svibnja 1991. u Borovu Selu kod Vukovara gdje su ubijena i masakrirana dvanaestorica hrvatskih policajaca. Jedinice JNA počinju se raspoređivati na hrvatsko-srpskoj granici zauzimajući sve mostove koji povezuju ove dvije države. JNA provodi svoju politiku „tampon-zona“, te razmješta svoje jedinice po selima koja su bila naseljena većinski srpskim stanovništvom, koje počinje terorizirati preostalo hrvatsko stanovništvo.

Na taj način naoružavaju srpske pobunjenike, te okružuju Vukovar, Osijek i Vinkovce. Sam grad Vukovar bio je u zoni odgovornosti 17. korpusa JNA sa sjedištem u Tuzli, koji je „djelovao u sastavu I. vojne oblasti ili Centralnog (Sjevernog) vojišta JNA sa sjedištem u Beogradu.“ U vukovarskoj vojarni bila je stacionirana inženjerijska bojna 12. proleterske mehanizirane brigade JNA iz osječkog granizona koja je bila udarna postrojba 17. korpusa JNA.

Početkom bitke za Vukovar možemo označiti datumom 25. kolovoza 1991. Toga dana pripadnici JNA kreću iz vojarne i postava u Borovu Selu zajedno s pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi iz okolnih sela u napad na Borovo Naselje i grad Vukovar. Nakon prekida vatre, JNA je iz vojarne izašla sa šest tenkova koji su blokirali cestu prema Bogdanovcima. Iako je diljem Hrvatske nakon naredbe predsjednika dr. Franje Tuđmana počela blokada vojarni, u Vukovaru, zbog njenog položaja, sukoba koji se već događao u nekim dijelovima grada, te nedostatka oružja, vojarnu nije bilo moguće blokirati.

Bez obzira na to, glavni cilj JNA bio je osvojiti grad.

„Pripreme za napad pratila su stalna ponavljanja glasnogovornika JNA o teškom položaju posade u gradskoj vojarni koju je 13. rujna obišla i delegacija Međunarodnog crvenog križa.“

Pod izlikom deblokade vojarne, JNA 14. rujna uz potporu zrakoplovstva započinje granatiranje grada. Iz smjera Petrovaca i Negoslavaca kreće 453. mehanizirana brigada, kako bi se spojila sa snagama iz vojarne koja je bila smještena u južnom dijelu grada zvanom Sajmište. Iako je područje iz toga smjera bilo minirano,“po kasnijim tvrdnjama tenkovi su bez zaustavljanja prošli kroz minsko polje na kojem se ni jedna mina nije aktivirala.“

JNA je izbila do Proleterske i Radničke ceste, te se uz uspješnu „deblokadu“ vojarne, povezala sa snagama pobunjenih Srba u naselju Petrova Gora. Prema riječima pukovnika Ilije Jokića, komandanta 453. mehanizirane brigade, bio je to najveći uspjeh brigade u kampanji oko Vukovara. Sljedećih dana također su vođene bitke oko vojarne. Iako su 15. rujna hrvatske snage uspjele vratiti položaje koje su ranije izgubile, nisu uspjele vratiti Sajmište gdje je vojarna bila smještena.

Nakon uličnih borbi, JNA i snage pobunjenih Srba povlače se u vojarnu. Sljedećeg dana kreće novi napad iz vojarne kroz Stojanovićevu i Dalmatinsku ulicu kako bi se pomoglo napadu na sjevernom djelu grada. Tim napadom nije ništa postignuto, a Zapovjedništvo obrane Vukovara prijavilo je 12 uništenih tenkova. Grad će se sljedećih mjeseci naći u potpunom okruženju, a vojarna je ostala u rukama JNA.

O autoru

Braniteljski

Portal Braniteljski.hr posvećen je i namijenjen svim braniteljima Domovinskog rata te onima koji žele naučiti nešto više o procesu koji je doveo do osamostaljenja i stvaranja neovisne Republike Hrvatske.