Pogled studentice na obrazovni sustav, probleme mladih i važnost učenja povijesti vlastite države.
Vjerujem da se ovakvo pitanje mota velikom broju mladih ljudi po glavi. Rekla bih da je politika 21. stoljeća „živi od danas do sutra, stavi prst u uho, digni sve četiri u zrak i samo guštaj“. Nemam ništa protiv takve politike. Štoviše, rekla bih da je dobra za održavanje životnog vijeka što duljim uz smanjenju mogućnost doživljavanja psihičkog sloma. Uvijek sam za očuvanje zdravlja, no nije tako jednostavno. Svaka mlada osoba sebi krči put do uspjeha; put kojim će prijeći kilometre i kilmetre; put koji će rezultirati ostavljanjem traga za sobom. Traga koji će pokazati njegov/ njezin značaj u najbližem okruženju, u županiji, Hrvatskoj i svijetu.
Kako bismo mi željeli ispisati stranice povijesti, tako su neki godinama, desetljećima prije nas ispisali svoje stranice. Datum kao kombinacija brojeva ne znači nista, ali kada toj kombinaciji brojeva pridodaš događaj koji se zbio toga dana, slika se mijenja, barem bi se trebala promijeniti. To i je problem nas mladih danas. Zaboravljamo kada su nam rođeni ljudi koji bi dali život za nas, naši roditelji, braća i sestre koji su unatoč razmiricama uvijek uz nas. Mogu pokušati uvesti u Guinessovu knjigu rekorda koliko smo im puta zaboravili čestitati rođendan.
Djevojka ili dečko s kojim sanjaš neke scene po uzoru na dramatične filmske prikaze iz „Titanika“ ili „Notebooka“ zaslužuju da znaš kada su ugledali svjetlo dana. O prijateljima da ne govorim. Zapamtit će kombinaciju za kladionicu i iznos koji će dobiti kako bi ga mogli posuditi za kupnju bilo čega. Prijateljice će si rado izbrojati pari cipela koje druga ima, broj dečkiju i što sve ne kako bi bila u toku da održi prednost pred drugom.
Naravno da je svaka sličnost sa stvarnim osobama slučajna i da je malo pretjeran prikaz, ali budimo realni, nisam se ni udaljila previše od realnosti. Vrijednost u ljudima kojima smo okruženi ne gledamo u njihovim djelima nego u stvarima koje posjeduju. Rekla bih da vas malo starije i zabrinutije za nepoznavanje povijesnih činjenica vaših mladih ukućana ne mora pretjerano šokirati činjenica da upravo oni ne znaju što se kada slavi.
Svi velikani naše zemlje trebali bi biti naš ponos i dika. Svaka rečenica iza potonje bi bila suvišna prije 20ak godina, no danas je nužnost. Upravo politika 21. stoljeća koju sam na početku spomenula uzrok je nedostatku interesa mladih za bilo što. Ma za apsolutno sve što ne slijedi poantu te politike. Žalosno, i ja kažem. Kroz obrazovni sustav, zaguše nas tolikim brojem činjenica da kada dode 8. razred, 4. srednje nemaš energije za učenje nekih tamo datuma o Hrvatskoj. Kažu roditelji: „Tvoja je obaveza da učiš i izvršavaj je“.
U ovim razdobljima obrazovanja učenje posustaje, a ta su razdoblja ključna. Važno je znati i o Rimu i Ateni i Perzijancima i Prvom i Drugom, da me povjesničari ne shvate krivo, ali ovo je važnije. Važnije je jer ako ne znaš u kojim okolnostima si rođen, u kojoj državi, na kojim temeljima i vrijednostima su te roditelji odgajali, ako nisi siguran u to tko si i odakle dolaziš, kako ćeš izgraditi sebe, kako ćeš znati kako nastaviti svoj put ako ne znaš kakav je i gdje bio start?
Ti i ja živimo u Hrvatskoj i da bismo ostavljali dijelove sebe u izgradnji bolje Hrvatske, važno je znati kakvi su njeni temelji. Možda se pitate zašto? Ako ne cijeniš početak, kako ćeš si dati truda, kako ćeš ju poželjeti čuvati i njegovati, kako ćeš se brinuti za nju, za njene građane? Kako ćeš poželjeti dati 100% sebe za Hrvatsku ako ne poznaješ njene kombinacije brojeva i događaje koji se kriju iza nje?
Slažem se, možda je nekome ovo glupost i poštujem to pravo mišljenja, no zbog važnosti ovoga za tebe i mene i našu Hrvatsku dajem slikoviti prikaz. Kako bi pomagao roditeljima doma kada ne bih znao koliko truda su uložili u svoje obrazovanje i tvoj odgoj? Rekla bih ništa. Koliko bi cijenio najbolje profesore svoje škole, fakulteta da nisi pročitao njihove biografije ili slušao od kolega o tome koliko su stručni i kompetentni? Ja bih prva predavanje slušala s manje volje. Na koji način bi gradio cjeloživotni odnos s prijateljem da nisi upoznao njegove prijelomne točke u životu? Koliko muke bi imao, čovječe, da djevojka/mladić koji ti se sviđa nema Facebook profil na kojem ga/ju možeš upoznati prije nego li ih vidiš uživo? A da, taj problem su imali mladi nekada, ne mi.
Nije poanta bila da imamo 5 iz povijesti i da zanemarimo život koji živimo. Ne, željela bih da kada čujemo da se nešto slavi, prva stvar koju ćeš pitati roditelja taj dan je da ti objasni. Želim vam da prva stvari koju ćete provjeriti na mobilnom uređaju ili kompjuteru ne bude status na nekoj od društvenih mreža, nego u Googleu upisan datum kako bi saznali što se danas slavi. Upoznavajući svoju zemlju, upoznaješ i sebe i zato vama i sebi želim da nikada ne izgubimo ljubav za poznavanjem svoje Hrvatske.
Danas sam za Vas izvukla cjelovitu informaciju. Danas slavimo donošenje „Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske“. Zato, dragi moji mladi, sretan Vam svima Dan državnosti.
Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske
I. Republika Hrvatska proglašava se suverenom i samostalnom državom.
II. Ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za međunarodno priznavanje.
III. Međunarodni ugovori koje je sklopila i kojima je pristupila SFRJ primjenjivat će se u Republici Hrvatskoj ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske, na temelju odredaba međunarodnoga prava o sukcesiji država u pogledu ugovora.
IV. Na području Republike Hrvatske važe samo zakoni koje je donio Sabor Republike Hrvatske, a do okončanja razdruživanja i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage. Republika Hrvatska preuzima sva prava i obveze koja su Ustavom Republike Hrvatske i Ustavom SFRJ bila prenesena na tijela SFRJ. Postupak preuzimanja tih prava i obveza uredit će se ustavnim zakonom.
V. Državne granice Republike Hrvatske su međunarodno priznate državne granice dosadašnje SFRJ u dijelu u kojem se odnose na Republiku Hrvatsku, te granice između Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Bosne i Hercegovine. Srbije i Crne Gore u okviru dosadašnje SFRJ.
VI. Prihvaćajući načela Pariške povelje. Republika Hrvatska jamči svima svojim državljanima nacionalna i sva druga temeljna prava i slobode čovjeka i građanina, demokratski poredak, vladavinu prava i sve ostale najviše vrednote svoga ustavnog i međunarodnog pravnog poretka.
VII. Ova ustavna odluka stupa na snagu kada ju proglasi Sabor Republike Hrvatske.
Zagreb, 25. lipnja 1991.
SABOR REPUBLIKE HRVATSKE
