Domovinski rat Izdvojeno Zdravlje

Škola na daljinu i „novo normalno“ u posebnim razrednim odjelima

Učenici koji s obzirom na vrstu teškoće ne mogu svladavati redoviti program uz individualizirane postupke ili redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke uključuju se u posebne programe uz individualizirane postupke. Ovi programi provode se pretežno u posebnim razrednim odjelima, a provode ga edukacijski rehabilitator i učitelj/nastavnik. Radi specifičnosti potreba i funkcioniranja, broj učenika u ovim razredima je malen, a prilagodba i kreiranje njihovih odgojno-obrazovnih programa gotovo u potpunosti ovise o učiteljima edukacijskim rehabilitatorima. Njihova znanja, vještine i kreativnost u razdoblju provođenja škole na daljinu bili su ključni za nastavak suradnje s roditeljima, ali i zadovoljavanje odgojno-obrazovnih ishoda njihovih učenika.

Jedan poseban razredni odjel, često pohađaju djeca različitih vrsta i stupnjeva teškoća, a shodno time prate i različito zahtjevno gradivo pojedinih predmeta. I u redovnim uvjetima održavanje nastave je specifično i zahtjeva već ranije spomenute vještine stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila. Ovi stručnjaci tako i u redovnim uvjetima pripremaju posebne i dodatne radne materijale, nerijetko za svako dijete posebno. Priprema radnih materijala tijekom provođenja škole na daljinu tako se zapravo odvijala redovno, samo što su radni listići i ostali papirnati materijali roditeljima slani poštom ili je bilo dogovoreno osobno preuzimanje od strane roditelja.

Za nastavak komunikacije najveći posrednik između učitelja i djece bili su roditelji koji su djeci pružali podršku za korištenje online kanala (TEAM-s, SKYPE, ZOOM i sl.). Specifičnost ovih razrednih odjela je da su i u normalnim okolnostima učitelji edukacijski rehabilitatori i roditelji u češćem i intenzivnijem kontaktu, no u redovnim razredima ili vrtićkim skupinama pa je komunikacija s roditeljima samo intenzivirana putem telefonskih poziva i zajedničkih Viber i WhatsApp grupa. Kako su učitelji edukacijski rehabilitatori navikli na improvizaciju i snalaženje u novim situacijama, kao najveće teškoće u održavanju kontakta navode one tehničke prirode kao što su nemogućnost povezivanja na internet i ne razumijevanje korištenja određenog online sadržaja. Nažalost, određen broj roditelja nije dovoljno tehnologijskih snalažljiv, pa je u ovim situacijama bila potrebna i dodatna pomoć i podrška što je otežavalo komunikaciju i održavanje nastave za određen broj djece. Također, određen broj djece, ovisno o vrsti i stupnju teškoće, pojedine predmete pohađaju kod drugih nastavnika i učitelja. Povremeno je dolazilo do nedostatka podrške učitelja što je otežavalo kontinuitet provođenja nastave iz tih predmeta.

Unatoč naporima koji su uloženi i relativno dobroj komunikaciji, funkcioniranje djece s teškoćama u razvoju, značajno je narušeno radi nemogućnosti provođenja direktnog rada i pružanja podrške. Nažalost, online kanali nisu mogli zamijeniti konkretan rad edukacijskih rehabilitatora te su posljedice regresije u razrednim odjelima vidljive. Ono što stručnjaci ističu kao poseban problem je uskraćivanje kontakata djece međusobno što je utjecalo na narušavanje socijalnih vještina određenog broja djece. Nažalost, došlo je do povlačenja djece u sebe, pojave teškoća samoregulacije pri povratku u školu i slično. Kao i kod druge djece, ovdje stručnjaci ističu veliki problem prekidanja rutine koja je važna za stjecanje radnih navika.

Puno više nego u redovnim razredima u posebnim razrednim odjelima djeca su, uz gradivo, izložena odgojnim zadacima koji im pomažu u savladavanju svakodnevnih vještina potrebnih za što samostalnije funkcioniranje. Nemogućnost provođenja posebnih postupaka u školi za usvajanje ovih vještina svakako je narušilo njihovo svakodnevno funkcioniranje.

Jasna nam je važnost redovnog pohađanja posebnih skupina za djecu s teškoćama u razvoju, a vrijednost direktnog rada stručnjaka s djecom je nemjerljiva i neusporediva s bilo kojim oblikom rada na daljinu. Iako su učitelji edukacijski rehabilitatori pokazali koliko su spremi prilagoditi se i najizazovnijim situacijama i oni, kao i roditelji, nadaju se da za tim više neće biti potrebe, a na dobrobit funkcioniranja i razvoja djece koja posebne skupine pohađaju.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije

O autoru

Dora Marinić

Magistra edukacijske rehabilitacije. Vlasnica obrta Sinapsus, kabineta za edukacijsko-rehabilitacijsku podršku. Voli povijest, prirodu i životinje. Slobodno vrijeme provodi putujući i otkrivajući skrivene kutke Lijepe naše.