S otprilike 4,3 miljuna stanovnika Hrvatska se smatra malom zemljom. Mnogima je nepoznata činjenica da gotovo isti broj Hrvata živi izvan Domovine. U više navrata veliki valovi emigracije u 19. i 20. stoljeću odvukli su Hrvate na sve strane svijeta u potrazi za ekonomskom sigurnošću i boljom budućnosti.
Kad je Hrvatska postala član Europske unije mnogi su Hrvati emigrirali u druge europske zemlje. Većina ih se preselila u Njemačku kako bi tamo studirali ili radili. U Njemačkoj Hrvati tvore šestu najveću skupinu stranaca. Jedna od njih je trenutno i mlada studentica Ana Bodružić. Nakon odrastanja i školovanja u Hrvatskoj odlučila se za studiranje u Njemačkoj.
U današnje vrijeme kada često slušamo i čitamo o velikom broju Hrvata koji napuštaju svoju Domovinu da se nikada više nebi vratili, važno je čuti lijepe i ohrabrujuće priče mladih koji odlaze da bi se vratili i svoje talente i sposobnosti ulagali u hrvatsko društvo. Oni su posebna motivacija i inspiracija za sve naraštaje da zajedno gradimo takvu državu u kojoj bi i mladi i stari htjeli ostati i živjeti.
U nastavku pročitajte zašto se Ana odlučila za studiranje u Njemačkoj i koju strast i talente je pretvorila u svoju buduću profesiju. Otkriti će nam i što joj se posebno sviđa kod Hrvata u inozemstvu, ali i zašto ne želi ostati živjeti u Njemačkoj nego nakon studiranja planira povratak u Domovinu gdje kako sama kaže želi sa svojim iskustvom biti svome narodu od koristi.
Ana je primjer jedne mlade ambiciozne osobe koja se ne boji novih izazova nego ih prihvaća i pretvara u nove prilike, no pritom ne zaboravlja svoje korijene i vidi pravu ljepotu i potencijal Hrvatske.
Ukratko se predstavi.
Ja sam Ana Bodružić, imam 24 godine, odrasla sam u Zaprešiću, a trenutno živim u Njemačkoj. Studiram glazbenu pedagogiju i katolički vjeronauk na sveučilištu u Augsburgu. Moja najveća podrška su moja dva brata, najbolja prijateljica i naravno roditelji. U roditeljima vidim i svoje uzore, njima dugujem veliku zahvalnost za sve što danas jesam.
Izabrala si zanimljiv studij. Kako si se odlučila na njega i je li to oduvijek bila tvoja želja?
Da, studij glazbe bio je oduvijek moja želja. Pamtim kako sam kao mala voljela muzicirati sa tatom. On bi svirao gitaru i zajedno bi pjevali. Sjećam se dana kada sam prvi put vidjela violinu i odlučila da je baš to instrument koji želim svirati. Već nakon prvih par dana u glazbenoj školi znala sam da jednog dana i ja želim učiti djecu o glazbi. Nakon položenog prijemnog ispita na području glazbe morala sam izabrati još jedan predmet. Odlučila sam se za vjeronauk. Vjera je glavni temelj na kojem su moji roditelji gradili našu obitelj, tako da je odabir bio jednostavan.
Za mjesto studiranja izabrala si grad Augsburg u Njemačkoj. Možes li kratko opisati što te potaklo na tu odluku i što te povezuje s Njemačkom?
Rođena sam u Augsburgu i moja velika želja bila je vratiti se jednom u rodni grad, naučiti jezik, upoznati posebno bogatu (glazbenu) kulturu. Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja pojavila mi se želja za studiranjem u inozemstvu. Tako sam se uz podršku svojih roditelja i profesora odvažila i prijavila na prijemni ispit. Uz Njemačku me vežu članovi šire obitelji te brojne lijepe uspomene.
Jesi li aktivna u nekoj hrvatskoj zajednici u Njemačkoj i ako jesi na koji način?
Nakon preseljenja u Njemačku učlanjivala sam se u njemačke zajednice, jer mi je glavni cilj bio što bolje naučiti jezik i uklopiti se u njemačko društvo. Zbog nedostatka vremena nisam aktivna u hrvatskim zajednicama, no to ne znači da propuštam raznorazne susrete i događanja koje organiziraju. Lijepo je vidjeti kako Hrvati u inozemstvu vole, poštuju i prenose na mlađe naraštaje hrvatsku kulturu, tradiciju i običaje.
Jesi li primijetila razlike u kulturi Hrvata u inozemstvu i u druženju sa Hrvatima u njemačkom inozemstvu i u Domovini?
Nisam primjetila neke velika razlike u kulturi i druženju sa Hrvatima u inozemstvu. Teme razgovora Hrvata u Njemačkoj nisu male plaće i slično. Voljela bih da tako jednog dana bude i u Hrvatskoj. Kod Hrvata koji već generacijama žive u Njemačkoj najviše mi se svidio ponos koji imaju zbog svojih korijena i ljubav prema domovini.
Koji su ti daljni planovi? Planiraš li se vratiti u Hrvatsku nakon studija ili ostaješ u inozemstvu?
Što sam duže u Njemačkoj, veća je želja za povratkom u Domovinu. Zahvaljujući obitelji,nisam se suočila sa teškim početkom nakon preseljenja, niti sam doživjela neka negativna iskustva. Ovdje je stvarno lijepo i istina je da dosta stvari funkcionira bolje nego kod nas, ipak dom je samo jedan. Meni je dom tamo gdje sam odrasla, gdje su mi obitelj i prijatelji. Želja mi je završiti fakultet i sa znanjem i iskustvom koje sam stekla u Njemačkoj vratiti se u Hrvatsku i biti od koristi svojoj zemlji i svome narodu.
Vidiš li sada neke prednosti Hrvatske nad ostalim zemljama, konkretno naspram Njemačke?
Hrvatska je zemlja bogate povijesti, izuzetnih prirodnih ljepota i kulturnih znamenitosti kojima se divi cijeli svijet. Uz to bih kao glavnu prednost Hrvatske nad ostalim zemljama izdvojila sam narod, zajedništvo, pametne, vrijedne, uporne ljude koji su bezbroj puta pokazali što je sve moguće kada svi dišu kao jedno.
Imaš li možda neku poruku za mlade koji odlaze u inozemstvo, ali i za one koji ostaju u Domovini?
Moja poruka za mlade je da ne odustaju od svojih snova, da ne gube vjeru i nadu u bolje sutra te, da budu ponosni na sebe i svoje korijene.
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
