Domovinski rat Izdvojeno

105. brigada u zapadnoj i istočnoj Slavoniji

Sudjelovanje 105. brigade u aktivnostima u zapadnoj Slavoniji

U okolnostima kakve su nastale u Hrvatskoj 1991. godine, sve veće prijetnje od zauzimanja hrvatskog teritorija i agresije JNA na Hrvatsku, hrvatske vlasti su započele s organizacijom vlastitih snaga za obranu. Tako je u travnju 1991. godine  nastao Zbor narodne garde koji se smatra jezgrom i začetkom kasnije nastalih hrvatskih oružanih snaga. Nakon toga su se, kao dijelovi policijskih uprava, počele osnivati pričuvne postrojne ZNG-a i samostalni bataljuni. Već  23. lipnja 1991. dolazi zapovijed o ustrojavanju 105. brigade ZNG-a koja je formalno djelovala pod MUP-om, a 29. srpnja i službena naredba Ministra obrane o formiranju 105. brigade ZNG-a. Pripadnici brigade su bili vojni obveznici s područja Bjelovara koji su sačinjavali 1. bojnu, zatim s područja Čazme – 2. bojna, te s područja Đurđevca – 3. bojna.

S obzirom na oskudnosti naoružanja hrvatskih branitelja općenito, brigada nije imala mogućnost mobilizacije sve do osvajanja vojarne JNA u Bjelovaru 29. rujna 1991. kada se uz pomoć zarobljenog naoružanja osnivanju nove postrojbe i jedinice. Nakon što JNA i srpski pobunjenici zauzimaju Lipik, 105. brigada kreće na bojište u zapadnu Slavoniju. Odmah po razmještanju svojih snaga, uspijevaju osloboditi selo Kukunjevac i selo Bujavicu. 31.listopada započinje velika akcija oslobađanja područja okupirane Bilogore pod nazivom Otkos – 10. U toj operaciji kojom je uspješno oslobođeno čitavo područje Bilogore i Grubišnog polja, sudjelovao je i oklopno mehanizirani vod 105. brigade.

U drugoj polovici izdana je zapovijed za napadna djelovanja u operaciji „Orkan 91“ u kojoj je zadaća 105. brigade bila izbiti na područje Blatuše i ovladati dijelom ceste kod motela „Trokut“ kako bi postavili obranu u smjerovima od Lovske do Blatuše i od motela „Trokut“ do Blatuše. Operacija je započela 29. listopada u 6 sati ujutro. 1. bojna 105. brigade je sudjelovala u oslobađaju sela Bair te su postavili obranu na izlazu iz sela. Tijekom osiguranja lijevog boka snaga život su izgubila tri vojnika, te njih šest u oklopnom vozilu.

Boravak brigade na ovom bojištu prate mnoge kontroverze. Prema različitim izvorima i podacima, krajem listopada 1991. 3. bojna (đurđevačka) se svojevoljno povukla sa svojih položaja natrag u Đurđevac. Nakon toga, zapovjednik brigade, Stjepan Ivanić, je proglašen krivim za takav postupak 3. bojne i neizvršavanje borbenih zadaća, te je smijenjen od strane zapovjednika OZ Bjelovar. No, na inicijativu pripadnika brigade, ponovno je imenovan zapovjednikom 11. Studenog 1991.

Tijekom borbi na zapadnoslavonskom bojištu je došlo do određene razjedinjenosti unutar brigade, te su postojali problemi vezani uz slabo naoružanje same brigade, kao i slabu obuku te nedostatak sanitetskih vozila. Brigada se nalazila u teškom operativnom stanju, bez adekvatne logističke podrške, a pripadnici su bili demotivirani, te je vladalo nezadovoljstvo i rezigniranost.

 

105. brigada na istočnoslavonskom bojištu – do kraja 1991.

Zapovjednik 105. brigade, Stjepan Ivanić, je 11. studenog primio zapovijed o slanju brigade na istočnoslavonsko bojište s ciljem jačanja obrane Vukovara. Zadaća im je bila osvojiti selo Bogdanovci te iz tog smjera vršiti napade na snage koje su okružile Vukovar. Već 14. studenog, brigada je započela hodnju prema istočnoslavonskom bojištu. Bojište je bilo udaljeno oko 250km od područja gdje se nalazila njihova baza, te su tako postali prva brigada Hrvatske vojske koja je cijela upućena na izvršavanje borbenih zadaća na tako veliku udaljenost.

Po dolasku na bojište u noći sa 16. na 17. studeni, brigada je zauzela položaje na području sela u okolici Đakova. Zatim su zauzeti položaji duž rijeke Bosut do sela Đelekovci i od sela Komletinci do spačvanskih šuma što je ukupno iznosilo oko 40km pokrivenosti iako je brigada brojala samo oko 1400 ljudi. Taj broj pripadnika se postepeno povećavao pristizanjem drugih dijelova bojni, te su u prosincu brojali oko 2500 ljudi. Pripadnici 105. brigade su minirali veliki dio područja prednjeg kraja obrane te su srušili most između Privlake i Mirkovaca kako bi onemogućili neprijatelja da se njime koristi. Neprestanim topničkim napadima agresora na područje sela Komletinci i Otok i Privlaku gdje je postavljeno zapovjedno mjesto brigade, odolijevali su u izgrađenim čvrstim skloništima.

Brigada je učestalo slala zahtjeve za slanjem novog naoružanja poput automatskih pušaka, protuoklopnih sredstava, oklopnih transportera i vučnih vozila s prikolicom.

Sanitetski dio 105. brigade je brojao 37 liječnika i 20 medicinskih tehničara i 83 bolničara. Sanitetski vod brigade je obavio veliki posao pri dolasku pripadnika na istočnoslavonsko bojište kako bi u potpunosti bili spremni za sve što ih je moglo tamo snaći. Uzeli su uzorak krvi svim pripadnicima kako bi odredili krvnu grupu te su proveli cijepljenje protiv tetanusa.

Mnogi zapisi svjedoče o tadašnjim uvjetima na ratištu na kojemu su se našli borci iz 105. brigade. Opisuje se mokar i blatnjav teren na kojemu su vojnici bili do koljena u blatu te nedovoljno opremljeni, bez adekvatne odjeće i obuće za takve zimske uvjete.

Najveće iskušenje i najteže borbe za 105. brigadu su započele početkom prosinca kada neprijatelj pojačava svoje topničke napade te ulazi sve dublje prema selu Komletinci i spačvanskim šumama. Topnički napadi po položajima hrvatskih snaga su trajali po cijele dane, a vrhunac agresorskih napada je bio pješačko tenkovski napad koji je 4. prosinca krenuo iz različitih smjerova, a svi usmjereni prema selu Komletinci. Toga dana, brigada je imala velike gubitke u ljudstvu. Čak osam njih je poginulo i jos troje je bilo teško ranjeno. Neprijatelj je bio višestruko brojniji te su uspjeli probiti prvu crtu obrane i zauzeti dio sela. No, jedinice 105. brigade se nisu povlačile s položaja, što je neprijatelj očekivao, nego su krenuli u žestoke protunapade i odbacili neprijatelja s novoutvrđenih položaja. U tim protunapadima, zajedničkim djelovanjem  105. brigade, 109. brigade, te 83. zagrebačke bojne i dijela boraca HOS-a, neprijatelj je pretrpio velike gubitke, veliki udarac i zaustavljen je u svom daljnjem napredovanju.

Idući teži napad na položaje 105. brigade bio je 21. prosinca, kada je na područje Privlake palo oko 30 projektila, područje Otoka oko 50, te je ispaljeno i 20-ak tenkovskih projektila. Nakon teške bitke kod Komletinaca zapovjedništvo brigade je poslalo izvješća o jedinicama koje su se posebno istaknule u borbenim zadaćama prilikom napada JNA, te o drugim postrojbama koje su pomogle 105. brigadi u obrani.

 

Angažman u istočnoj Slavoniji nakon 1991.

2. siječnja 1992. je u Sarajevu potpisano primirje između neprijateljskih strana, čime je službeno rat završio. No, pripadnici 105. brigade su i dalje izvršavali svoju zadaću držanja obrambene linije i svojih položaja prema preostalim okupiranim dijelovima Hrvatske u istočnoj Slavoniji. Unatoč potpisanom primirju, vatreni sukobi na linijama razgraničenja su bili učestali, ali u slabijem intezitetu nego ranije. U tom periodu bile su česte promjene i zamjene u postrojbi kako bi se uvijek održavala spremnost i odmornost pripadnika. Također, izvodile su se neke taktičke vježbe, a česti su bili i posjeti inspekcije postrojbi. Jedan od težih sukoba tog perioda bio je 12. veljače kada se patrola 105. brigade sukobila s izviđačima neprijateljske skupine na Bosutu pri čemu je uništeno jedno vozilo JNA, te ranjen jedan vojnik JNA.

Početkom 1992. se bujanje hrvatske političke scene osjetilo i u redovima HV-a. U nekim od dopisa zapovjedništva brigade se iznosi ocjena situacije kao nepovoljna s obzirom da se iz pojedinih stranaka vrši pritisak na pripadnike brigade kako bi postali njihovi članovi.

105. brigada drži liniju obrane sve do 2. srpnja, kada na njeno mjesto dolazi 109. brigada. U međuvremenu je brigadu nekoliko puta posjetilo izaslanstvo Europske zajednice, a pokrenuli su i svoje ratne novine koje su nazvali „Vihor“. Nakon povlačenja, većina brigade odlazi u pričuvu, a manji dio je premješten na posavsko bojište. Krajem listopada 1992. godine, čitava brigada je stavljena u pričuvu.

Tijekom svog djelovanja na različitim bojištima u Domovinskom ratu, 105. brigada je imala 91 poginulog vojnika, te 350 ranjenika. 1995. godine je dio brigade sudjelovao u operaciji Bljesak, a dio je i vraćen na istok zemlje kako bi tijekom VRO Oluja spriječili eventualne napade neprijatelja na to područje.

 

FOTO: MORH

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta “Branitelji u društvu” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

  1. Karaula, Ž.; Sudjelovanje 105. brigade Hrvatske vojske iz Bjelovara u obrani istočne Slavonije (studeni 1991. – srpanj 1992.); Osijek – Institut Ivo Pilar; 2016.
  2. Vojna povijest
  3. Večernji.hr

O autoru

Marijana Dangubic

Rođena 1.9.1992.u Dubrovniku. Magistrica je politologije, smjer nacionalna sigurnost i medjunarodni odnosi. Voli druzenja s prijateljima, čokoladu i putovanja. Od rujna 2018. aktivna članica udruge Rast i novinarka na portalu braniteljski.hr