Kultura

Što se krije u „državi SAVSKOJ?“ (1)

savskaa
Napisao/la Braniteljski

Nova priča iz Savske 66, naše mlade suradnice Gabrijele.

 Što se krije u „državi“ SAVSKOJ? 

„Nit’ su snjezi, nit’ su labudovi,
nego šator „100% za Hrvatsku“:
oni boluju u ranami ljutim.
Ob’laze ga i mater i sestrica,
a krivci od muke ne mogli.“

Čula sam da se tamo u šatoru kriju neki neuki i neugledni ljudi, da ne kažem gore stvari. Kako Savsku 66 smatram drugim domom, i ja sam onda u toj prozvanoj kategoriji pa odlučih razuvjeriti te mase. Odlučih razuvjeriti one koji pokraj zdravih očiju ne vide, a o drugim osjetilima da ne pričam, jer bi mi zatrebao Kafetin, a šteta je trovati se mlada lijekovima. Spojila sam Hasanaginicu i Hamleta u jedno i neka mi oprosti i Shakespeare i ljudi koji su usmenom predajom prenijeli Hasanaginicu. Nisam kriva, bilo je jače od mene.

Ne znam tko je veći patnik u ovim djelima, ali znam jednu drugu stvar. I Jedini i drugi bi predvođeni Shakespearom iz hrvatske povijesti iscrpili svaki događaj, temu i stvorili od njih remek djela. Usputno, pitam se, gdje su ta djela danas? Po mislima mi se vrti Gundulićeva himna „ O lijepa, o draga, o slatka slobodo“, a ja sam mlada djevojka koja bi nešto čitala i iz 21. stoljeća. Nadam se da mi pitanje ne će visiti u zraku narednih 20 godina. Mislim da sam barem dijelom pokazala da nisu u šatoru neugledni i neuki ljudi. Barem po informiranosti o književnosti. Naravno da to nije ni trebalo dokazivati, ali kao što budali nekada moraš nacrtati, tako nekada treba i dokazati napismeno ili barem u ovako pjesničkom izričaju.

Pjesnički rečeno „krivci od muke ne mogli“ i ne znam hoće li ikad moći pokucati i zakoračiti kroz ta VRATA „države“. Što se krije iza vrata, enigma je mnogima. Državom sam ju nazvala po uzoru na jedan portal koji se simpatično našalio sa braniteljima na 1. april. U svakoj šali je pola istine, ali u ovoj je 90% istina. Jedino što nam nedostaje, laički govoreći, je priznanje iz svijeta i granični prijelaz. „Državica“ nam je uređenija od naše za koju su se borili moji sustanari/sugrađani. Domoljublja i žara za životom ne manjka jer je svima parola „Što te ne ubije, ojača te“.

Tako se u šatoru nalaze najveći sportski fanovi i baza rezervih komentatora, ako kojeg (ne daj Bože) s javne televizije pošalju kući s otkazom jer je spomenuo da voli Hrvatsku na istoj toj javnoj televiziji. Osim što dijele životni moto s Manđom, spremno dočekuju goste iz sportskih klubova. Ti su im najdraži jer ih sjete na njihove dane u dresovima kada su trčali po terenima, skakali u dvoranama i živjeli za treninge. Neki od mojih susjeda u „državici“ i dan danas igraju košarku, stolni tenis, rone, plivaju. Oni mogu pa uživaju i za svoje suborce. Tu vam vrijedi i ona „Svi za jednog, jedan za sve“.

„Vojnici novog doba“ su nova ljubav stanara Savske 66. Bila je to ljubav na prvi stih, a nakon svakog novog je rasla. Ona i danas traje. Rap grupa je poharala kako Savsku tako i youtube svojom pjesmom. Niste IN ako ne poslušate. Pokraj njih, ono što vrijedi poslušati, je pjevanje u šatoru. Šaltaju se oni s Dalmacije i klapa, na gangu do ‘Ercegovine pa preko Save s bećarcima kroz Slavoniju. Uz Prljavce i zagorske popevke lako miksaju istarskih rock grupe i ličke napjeve.

Izmijenjuju se voditelji pa tako slijepci zauzimaju dirigentsku poziciju i vode zbor, bend, klapu-sve po potrebi. Svega ima, ali vi bi još?

Za kraj nije šećer, ali je zdravije i pametnije od nj. Dat ću si potpunu slobodu pa nazvati našu „državu“ muzejom. Da se dežurni kriminalci ne povesele, to je moja sloboda govora na portalu koji promiče slobodu govora. U ovo vrijeme, nije loše ponoviti ovu sintagmu nekoliko puta, kako ne biste zaboravili da možete slobodno govoriti. Da, slobodno govoreći, naša „država“ je muzej. A kako nikada nije zanimljivo sve otkriti i kako biste došli i provjerili istinitost mojih tvrdnji u Savsku 66, u „našoj“ državi i tvojoj ako dodeš. Ne zaboravi da nam nedostaje graničnog prijelaza pa si slobodan doći i posjetiti nas bez problema. Jedino te molimo da poneseš osmijeh na licu, malo strpljenja i dobru volju zbog puno gostiju. Znate, ljudi ne mogu dočekati manifestaciju „Noć muzeja“ pa nas svakodnevno posjećuju u velikom broju.

Kako na reklamama nikada TO NIJE SVE i iza velikog ALI, dolazi nešto. ALI TO NIJE SVE, UZ SVE OVO, ZA SVE KOJI SE PITAJU! Gdje je nestala tuga, jad i očaj u SAVSKOJ jer je nema u mojoj priči, izreći ću (koristeći slobodu govora i bez suvišnih pojašnjenja za te učene pojedince) izmijenjene stihove pjesme grupe Latino:
Gdje je ljubav, tu je SAVSKA,
ljubav dušu očisti.
Priznajem pred ljudima,
HRVATSKA je tim ljudima, u grudima“