Novosti

Sjećanje na Nediljka Vegara “Roda”

Napisao/la Ines Herceg

U znak sjećanja na Nediljka Vegara „Roda“ 7. veljače 2018. godine u 18:00 služit će se misa zadušnica u Sveučilišnoj kapelici Hrvatskog katoličkog sveučilišta (Ilica 242, ulaz iz Domobranske ulice).

Nakon toga upriličit će se i tradicionalni šahovski turnir Hrvatske Uzdanice, koja u spomen na svog preminulog člana organizira ovo natjecanje s početkom u 19:30 (Frankopanska 9). Na natjecanje se moguće prijaviti na brzoglas 098 692 864 (Mate Jukić) do početka turnira.

Nediljko Vegar „Rod“ rođen je 1952. godine u Ljubuškom. Zbog toga što mu je brat bio jedan od vođa skupine Feniks ’72, uhićeni su on, otac i brat te odvedeni u zatvor. Ipak, iz zatvora uspijeva izaći te otad planira bijeg iz Jugoslavije, da bi mu to u srpnju 1973. godine i pošlo za rukom.

Život je nastavio u Njemačkoj, u kojoj se povezao s političkim emigrantima, pristupio HRB-u i Hrvatskoj mladeži Uzdanice te započeo borbu protiv Jugoslavije. Zbog svojih djelovanja postaje poznat po nepokolebljivosti u domoljublju prema Hrvatskoj, a zato ga kasnije i Bruno Bušić bira kao bliskog suradnika i prijatelja.

Početkom ljeta ’91. vraća se u Hrvatsku, pristupa dobrovoljačkom S-vodu te stječe rigoroznu obuku kod Radmanovih Mlinica kod Omiša. Kao pomorski diverzant sudjeluje na prvim bojištima – vrličkom i dubrovačkom.

U siječnju 1992. pridružuje se Zboru narodne garde te kroz bojnu Zrinski-Frankopan i 4. gardijsku brigadu prolazi sva ratišta te sudjeluje u većini vojno-redarstvenih operacija. 1997. godine odlazi u Zagreb i radi u Vojnoj obavještajnoj zajednici, a umirovljuje se 2005. godine.

Nakon zloćudne bolesti, preminuo je 7. veljače 2014. godine, a za kraj prenosimo jednu od njegovih izjava, koja je svjedok veličine kakva je bio:

Moji ideali su ispunjeni jer je stvorena Hrvatska država. Ona je još uvijek daleko od mojih snova i očekivanja moga brata Pave i njegovih suboraca. Ali je takva kakva jest. Mi smo od prošlih hrvatskih naraštaja preuzeli žezlo borbe za samostalnu Hrvatsku državu i mislim da smo tu povijesnu zadaću časno ispunili. Na sljedećim hrvatskim naraštajima je da se bore za njezino usavršavanje. Vjerujem da će i novi hrvatski naraštaji časno obaviti svoju dužnost kao što smo i mi obećavši našim precima.

FOTO: ljubuški.info