Šećerna bolest – Diabetes mellitus

U braniteljskoj populaciji nije nerijetka pojavnost šećerne bolesti, odnosno dijabetesa, koji se definira kao kroničan poremećaj metabolizma zbog apsolutnog ili relativnog nedostatka inzulina (hormona koji regulira šećer u krvi, a proizvodi ga gušterača). To znači da gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi inzulin ili inzulin koji proizvede nije djelotvoran u organizmu.

Dijabetes se naziva globalnom epidemijom, a unutar europske regije najčešće se pojavljuje u Turskoj i zemljama istočne Europe, pri čemu se Hrvatska nalazi u sredini ljestvice, čime je usporediva s Poljskom, Švicarskom i Lihtenštajnom.

Prema podacima Registra osoba sa šećernom bolešću, u Hrvatskoj 260 092 punoljetne osobe imaju postavljenu dijagnozu šećerne bolesti. Međutim, procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih više od 400 000 odraslih osoba jer je bolest dijagnosticirana kod tek 60% oboljelih.

Kako prepoznati dijabetes?

Za početak je važno naglasiti kako postoje različite vrste dijabetesa, a ovdje ćemo se fokusirati na tip II, koji ima više od 90% bolesnika.

Dijabetes tipa II obično je karakteriziran sljedećim osobinama:

• često mokrenje (poliurija)
• umor
• slabost
• žeđ
• mršavljenje.

Zbog toga što se simptomi javljaju postupno i u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati. U oko 50% slučajeva sve do razvoja kroničnih komplikacija nema simptoma.

Koji su rizični čimbenici koji dovode do nastanka dijabetesa?

Određeni čimbenici povećavaju mogućnost razvoja dijabetesa, a to su:

• nasljeđe, odnosno genetska predispozicija (ako oba roditelja imaju dijabetes, rizik je 90%)
• porođajna težina veća od 4 kg
• pretilost (prekomjerna tjelesna težina)
• dob i spol (rizik se povećava starenjem i češće se pojavljuje kod muškaraca).

Na smanjenje rizika nastanka dijabetesa može se utjecati odlukama o načinu života. Tako se rizik smanjuje smanjenjem tjelesne težine (ako je kod osobe prisutna pretilost), zdravom prehranom (hrana bez umjetnih i dodanih šećera, cjelozrnate žitarice, povrće, voće, meso s manje masti – pritom je važno paziti na veličinu porcije jela), povećanjem tjelesne aktivnosti (barem 30 minuta šetnje 4 puta tjedno), nepušenjem i umjerenom konzumacijom alkoholnih pića (preporučuje se piće na dan za žene i dva za muškarce).

Koje su komplikacije dijabetesa?

Često se misli kako dijabetes nije opasna bolest, pogotovo zato što vrlo često nema simptoma koji bolesniku smetaju ili uopće nema simptoma. Međutim, kod dijabetesa se mogu razviti akutne i kronične komplikacije koje uvelike narušavaju kvalitetu života samog bolesnika.

Akutne komplikacije obuhvaćaju dijabetičku ketoacidozu, hiperosmolarno neketotičko stanje, dijabetičku komu te acidozu mliječnom kiselinom. Ipak, najčešća je akutna komplikacija hipoglikemija, pri kojoj je u krvi smanjena razina šećera. To u organizmu izaziva odgovor pri kojem dolazi do znojenja, uznemirenosti, bljedila, gladi i drhtavice bolesnika. Isto tako, mogu se uočiti zbunjenost, smetnje koncentracije i vida, glavobolje i poremećaj svijesti kod bolesnika.

Kronične komplikacije razvijaju se dugim trajanjem dijabetesa, a oštećuju se svi segmenti živčanog sustava. Tako su najčešće komplikacije:

• Vaskularne komplikacije – dijele se na:
  •  mikroangiopatije:
    1. dijabetička retinopatija – promjene na mrežnici oka koje nastaju kroz dulje vrijeme i progresivne su prirode, a uzrokuju poteškoće vida (npr. zamagljenost, iznenadan gubitak vida, pojava očne mrene)
    2. dijabetička nefropatija – promjene progresivne prirode koje izazivaju smanjenje funkcije bubrega uslijed dijabetesa
  • makroangiopatije – zbog dijabetesa dolazi do aterosklerotskih promjena većine krvnih žila (u mozgu, srcu i na ekstremitetima), odnosno te se krvne žile oštećuju. Tako kod osoba koje boluju od dijabetesa 4 puta češće dolazi do razvoja moždanog i srčanog udara nego kod osoba iste dobi koje ne boluju od dijabetesa.
• Nevaskularne komplikacije:
  1. neuropatije – promjene izazvane dijabetesom zahvaćaju živce, a najizraženije su na nogama. Tako dolazi do boli noću, grčeva u mišićima, pojave trnaca u nogama. Kod nekih se bolesnika može pojaviti neosjetljivost na bol i kod njih je veći rizik razvoja dijabetičkog stopala.
  2. dijabetičko stopalo – najčešći je uzrok netraumatske amputacije stopala i najčešća je kronična komplikacija šećerne bolesti uzrokovana oštećenjem krvnih žila i živaca, kože i vezivnog tkiva stopala.

Kako se liječi dijabetes?

Dijabetes je kronična, neizlječiva bolest, a liječenje traje doživotno. Cilj liječenja dijabetesa zapravo je kontrola razine šećera u krvi, uklanjanje smetnji i sprječavanje razvoja komplikacija, što onda bolesnicima omogućuje bolju kvalitetu života te im produžuje trajanje očekivanog životnog vijeka.

Oblici liječenja dijabetesa obuhvaćaju:

1. samopraćenje i samozbrinjavanje – osobe koje boluju od dijabetesa od svojeg medicinskog tima dobivaju sve korisne informacije o samoj bolesti kako bi znali najvažnije činjenice o bolesti, kako se pravilno hraniti, kako provoditi higijenu, kako primjenjivati terapiju i slično.
2. dijetalnu prehranu – dijabetička dijeta temelji se na istraživanjima i preporučuje se da se osoba hrani tako da se prehrana sastoji od 15-20% bjelančevina, 25-30% masti te 55-60% ugljikohidrata. Više o dijabetičkoj prehrani možete saznati na priloženoj poveznici.
3. fizičku aktivnost i tjelovježbu – pozitivno djeluje na metabolizam, utječe na bolje iskorištavanje šećera (glukoze). Pritom valja pripaziti na pojavu hipoglikemije.
4. uzimanje terapije
   • oralni antidijabetici (lijekovi koji se uzimaju na usta)
   • inzulin – uvodi se kada lijekovi i osnovne mjere nemaju učinka kod dijabetesa tipa II. Najčešće se primjenjuje injekcijom subkutano (pod kožu). Cilj je primjene inzulinske terapije da se bolesnik nakon dobre edukacije sam nauči primjeni lijeka, provođenju samokontrole (mjerenjem razine šećera u krvi iz uzorka kapljice krvi prsta) te prilagođavanju potrebne doze inzulina koju treba primijeniti.