Na današnji dan 1922. godine u Vukšiću Donjem kod Brčkog rođena je Kata Šoljić, vukovarska “Majka hrabrost”.
Njezine patnje započinju već s trinaest godina, kada joj umire otac, a nedugo zatim i majka. Tijekom Drugog svjetskog rata ubijena su joj četiri brata za čija mjesta počivališta nikad nije saznala.
1941. godine udala se u Vulice za Antu Šoljića, s kojim je imala četiri sina i dvije kćerke. Suprug joj umire 1981. godine, kada s kćeri Anom i zetom Ivanom seli u Vukovar. U Vukovaru ostaje do početka Domovinskog rata, a onda privremeno odlazi u Mađarsku te u progonstvo po mnogim mjestima u Hrvatskoj.
U Domovinskom ratu izgubila je četvero sinova – Niku, Ivu, Miju i Matu.
Niko je imao 49 godina kada je zarobljen u borbama prije pada Vukovara te odveden u koncentracijski logor Srijemska Mitrovica. U logoru je mučen i ubijen u prosincu 1991. godine, a za njim su ostala tri sina.
Mijo je zarobljen kada se vratio u Srijemske Čakovce, a njegovi su ga susjedi ubili u kukuruzištu na dan pada Vukovara, 18. studenog.
Ivo je krenuo je u proboj iz Vukovara. Međutim, upao je u zasjedu te se utopio nakon što je skočio u Dunav. On je imao troje malodobne djece.
Mato je poginuo na početku rata, 19. rujna 1991. godine, kada je JNA pokušala zauzeti vojarnu u Vukovaru.
Također joj je poginuo i zet, a starija kći, njezin muž i dvojica sinova nakon pada Vukovara bili su zarobljeni i odvedeni u logor Srijemska Mitrovica.
Čak 12 godina nije mogla pokopati svoje sinove jer im nisu pronađeni posmrtni ostaci, kada je govorila:
Ni jednog tijela, ni jednog groba nad kojim bih zaplakala. No, moji sinovi svoje živote nisu dali uzalud. Ostali su da brane svoj grad, takvi su bili moji sinovi.
Unatoč svemu, ova je istinska junakinja, simbol patnje i hrabrosti nastavila svoj život promičući mir i razumijevanje, a za sebe je govorila:
Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje domovine Hrvatske od srpskog agresora u Domovinskom ratu 1991. godine. (…) Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.
Kata Šoljić 1995. godine odlikovana je redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrijednosti. Isto tako, 2004. godine dobila je nagradu “Junakinja hrvatskog Domovinskog rata.”
Umrla je 8. srpnja 2008. godine i pokopana je na vukovarskom Novom groblju.
