Umirovljeni poručnik pješaštva, Mili Lozančić osvrnuo se na prosvjed branitelja.
Ispred Ministarstva branitelja, koje je nekada nosilo i dično hrvatsko ime, stopostotni hrvatski ratni vojni invalidi prve skupine spontano su započeli svoj prosvjed.
To su prije svega 100% ljudi, stoga je sve ono kako ih još zovu oni koji ih vole, ili ne vole, ili su jednostavno nezainteresirani za njih, drugorazredno i nebitno u razotkrivanju ISTINE i dolaska do nje. Upravo je istina točka u kojoj se sve strane obično nađu i slože ako ih krase ispravna moralna vertikala, ponos i čast.
Molim odmah na početku da mi oprostite što ćete u mome govoru osjetiti takozvanu notu osobnosti jer sam pripadao Jedinici za posebne namjene MUP-a RH Valbandon. Ta je jedinica uz jedinicu Rakitje započela stvaranje 1. Gardijske brigade „Tigrovi“ od 15. 5. 1991. godine na „Pionircu“, današnjem Gradu Mladih, zajedno čineći 100% sastav prvih Tigrova.
Trudit ću se da problematiku, ciljeve, značenje i posljedice koje nosi prosvjed što kraće i preciznije objasnim.
Istinski dragovoljci, branitelji i vitezovi hrvatskoga roda i naroda sami su došli i stavili se na raspolaganje u obrani opstanka prilikom srbo-četničke i petokolonaške orjunaške vanjske i unutarnje agresije (ova potonja je napokon završetkom maškara i početkom korizme skinula masku demokracije i ogolila svoju demonokraciju).
Zdrave snage Crkve u Hrvata, politika HDZ-a pod ravnanjem dr. Franje Tuđmana te naše ljubljeno iseljeništvo pomogli su u organiziranju obrane Lijepe Naše.
Mi ratnici bili smo ta ruka koja je izvršavala zadaće gore spomenutih ujedinjenih glava, ali moram priznati da smo kao pripadnici elitnih postrojbi odradili i nekoliko akcija mimo znanja i zapovijedi vrhovnog zapovjednika, što se, na sreću, poslije pokazalo odlučujućim u pobjedi u Domovinskom ratu.
Danas dovoditi u pitanje ljubav, moralnost i samostalnost branitelja ludo je i nije dobronamjerno, jer je diranje u branitelje diranje u zjenicu oka hrvatskoga bića.
Obećao sam biti kratak, iako ovo nije ni uvod u pravu priču.
Zato ću se kroz nekoliko rečenica osvrnuti na događanja u proteklih nekoliko dana te odgovoriti na možebitna pitanja.
ANTIPROSVJED.
U situaciji kada bivši predsjednik Ivo Josipović, predsjednik Vade RH Zoran Milanović, predsjednik Sabora, ministri i „perjanice“ hrvatske politike ne znaju zbog čega branitelji prosvjeduju, a kao mudre glave, nažalost, vode ovu državu, javljaju se Antiprosvjednici koji, zamislite sada, prosvjeduju protiv onoga što vrh države ne zna zbog čega se prosvjeduje.
Da nije istinito, bilo bi doista jako smiješno, čak ludo i jako tužno.
To nadmašuje apsurd apsurda, Monty Python leteći cirkus, Top listu Nadrealista i sve to pomnoženo s 3.
Još jedna rečenica pa ću zasad završiti.
Oni, ako im nije cilj totalna destabilizacija zemlje, mislim na tzv. Antiprosvjednike, udaraju na ljude koji su pobijedili četvrtu Armiju ondašnje Europe i koji su u samoobrani ubijali četnike! Molim institucije da pošalju tim psihijatara i službe zadužene za sigurnost ove Države da ih pregledaju i ispitaju i njih i njihove nalogodavce.
