Novosti

Preminuo Davor Jović

Napisao/la Braniteljski

U rodnom Vrgorcu, 27. studenoga u 61. godini umro je Davor Jović, heroj Domovinskog rata i prvi najbolji hrvatski vojnik.

Rođen je 1956. godine, a prije Domovinskog rata radio je u makarskoj tvrtki „Metalplastika“. Od malih nogu počeo se baviti borilačkim sportovima te je u kategoriji do 84 kg dva puta osvajao državne naslove u full conactu. Čim je započeo Domovinski rat, u lipnju 1991. prijavio se u vrgoračku postrojbu 4. gardijske brigade.

Tijekom ratovanja prošao je mnoga bojišta te je dva puta ranjen – prvi put 3. srpnja 1992.:

Bio sam teško ranjen, noge su mi bile isječene, kao i cijela lijeva strana, rame, vrat, arterija, zubi… U takvom stanju trčao sam dva i pol kilometra. Uspio sam se izvući i vratiti se svojim momcima. Uvijek ću im biti zahvalan jer su me tri sata nosili do mjesta Vukovići, ne slušajući moje molbe da se oni spase, a da mene ostave. Ja sam krupan čovjek i bilo je iznimno naporno i opasno spašavati me u takvom stanju, skakati sa mnom s kamena na kamen po neprohodnom terenu i gledati kako neprijateljske granate padaju metar od nas, ali Bog zna kako, ne pogađaju nas. (iz intervjua za “Vojnu povijest”)

Drugi je put ranjen 22. siječnja 1993. godine, ali je želio da mu se invaliditet smanji s 80% kako bi ponovno mogao otići na bojište. 1993. godine 6 mjeseci provodi u časničkoj školi na Črnomercu, da bi se nakon toga vratio „Paukovima“ na bojište. Nakon uvodnih operacija „Maslenica“ i „Zima ’94“, sudjeluje u operaciji „Oluja“, o čemu je  intervjuu za Vojnu povijest rekao:

U razgovoru s njim (generalom Krstičevićem) i pokojnim Matijašem shvatio sam da me žele sačuvati i poštediti akcije ‘Oluja’. Na to sam im odgovorio da želim sudjelovati i da smatram tu akciju najbitnijom, možda i posljednjom i da moj barjak cijeli rat stoji u rancu da bih ga moga izvjesiti na tvrđavu.

Unatoč uspješnom završetku akcije, nije bilo vremena za slavlje, jer su slijedile akcije „Skok 1“, „Skok 2“ i „Maestral“, od kojih je kao najupečatljiviju izdvojio Manjaču:

Dan prije s generalom Matijašom i pukovnikom Grubišićem išao sam u izviđanje. Matijaš nam je obojici rekao da smo mi trojica revolveraša koji su pripasali svoje revolvere, i od kojih se iz akcije jedan neće vratiti. Grubišić i ja gledali smo ga misleći da priča gluposti. Međutim, bio je u pravu.

Iz akcije se nije vratio general Matijaš, koji je pogođen kada se uspeo na tenk te preminuo od posljedica hica.

Nakon rata, Jović ostvaruje još jedno zadivljujuće postignuće te s gelerima u tijelu u 41. godini, 1997. godine, pobjeđuje u 76 km dugom maratonu „Prvi do Knina, prvi do slobode“, čime postaje najbolji hrvatski vojnik. 2003. godine umirovljuje se.

Sućut su obitelji i prijateljima izrazili i premijer Plenković te ministar obrane i Jovićev suborac Damir Krstičević, koji je u konferenciji za medije izjavio:

Želim svom prijatelju, suborcu, supruzi Danji, Juri i Anti izraziti sućut. Jer umro je moj prijatelj, suborac i junak Domovinskog rata Davor Jović.

Izvor: Vojna povijest, jutarnji.hr