Povijest Povjesnice postrojbi

Povjesnica 2. gardijske brigade “Gromovi”

grom cp

 

Od toga dana prošlo je dugih dvadesetak godina, godina ponosa pripadnika Gromova koji su noseći zelenu beretku sa znakom groma diljem bojišnica Lijepe…

Domovinski rat prijelomni je trenutak hrvatske povijesti. Nakon devet stoljeća dobiven je rat, ovaj puta za Hrvatsku. Rat protiv agresora Srbije i Crne Gore, i njihove vojne sile JNA-VJ potpomognute pobunjenim Srbima. Stvorena je slobodna, neovisna i suverena Hrvatska. Djelo je to hrvatske vojske, policije i naroda kao neposrednog vojnog čimbenika rata. Tijekom 1991. godine razvidno je bilo kako se za slobodu i neovisnost neće moći izboriti samo policijskim snagama, već treba početi s ustrojavanjem Hrvatske vojske.

Tako je polovicom svibnja mjeseca 1991.godine u Trsteniku Nartskom pokraj Zagreba, od pripadnika za posebne namjene MUP-a iz baza Kumrovec, Rakitje i Vinica formirano Zapovjedništvo 2.“A“ brigade ZNG RH i njena 1.pješačka bojna. Od toga dana prošlo je dugih dvadesetak godina, godina ponosa pripadnika Gromova koji su noseći zelenu beretku sa znakom groma diljem bojišnica Lijepe naše donosili optimizam, hrabrost i spremnost na žrtvu za Hrvatsku. Tijekom ratnih godina dvjesto jedan pripadnik je dao svoj život za pobjedu Hrvatske u Domovinskom ratu, a sedam ih se vode kao nestali.

Datumi koji će ostati trajno zabilježeni u povijesti Gromova i Hrvatske vojske

15.svibnja 1991. godine kada su nastale prve gardijske brigade i 28. svibnja 1991. godine kada su se predstavile javnosti na postrojavanju na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici. Oči hrvatskog naroda gledale su s ponosom i poštovanjem u mladost koja je uzela oružje u ruke spremna položiti i život na Oltar domovine. I dok je hrvatski narod svim srcem prigrlio namjeru da se mirnim putem stvori nova suvremena i samostalna Hrvatska država, neprijatelji takve ideje uzeli su oružje u ruke, i počeli s neviđenim terorom prema hrvatskom narodu i krajevima koji su se do jučer smatrali zajednički i gdje je suživot Srba i Hrvata bio nešto sasvim normalno, ljudsko.

Ratni put brigade

Zapovjedništvo i 1. pb osnovani su u Trsteniku 15. svibnja, 2. pb u Sisku 3. lipnja, i 3. pb u Dugoj Resi 21. lipnja 1991.godine. Odmah se počelo s obukom ali i kontinuiranim prijemom novih dragovoljaca radi popune postrojba. Već krajem lipnja situacija na terenu zahtjeva uporabu snaga brigade na ličkoj i banovinskoj bojišnici. Tu se uz prve žrtve ostvaruju i rezultati, te skuplja dragocjeno iskustvo za buduća djelovanja.

Tijekom prve ratne godine stožerna zadaća Gromova na najosjetljivijoj bojišnici Banovine i Korduna bila je obrana najznačajnijeg operativno-strateškog prostora obrane Hrvatske koji obuhvaća trokut Zagreb- Sisak- Karlovac. Također vrlo teška zadaća koju je brigada izvršila je stvaranje uvjeta za formiranje, operativni razvoj, opremanje, obuku i uvođenje u borbu deset brigada grada Zagreba i zagrebačkog prstena. Iako brigada nije težišno angažirana u bitci za oružje, dala je svoj nemali doprinos u oslobađanju vojarna diljem Hrvatske. Početkom listopada neprijatelj je zaustavljen, slomljena mu je napadna moć i prvi put u Domovinskom ratu na banovinskoj bojišnici preuzeta je strategijska inicijativa postrojba HV i MUP-a koju su predvodili pripadnici 2. brigade- Gromovi.

Tijekom 1991.godine brigada je borbeno djelovala u obrani Sunje, Blinjskog Kuta, Komareva, Siska, Petrinje, Gline, Topuskog, Viduševca, “glinskog džepa“ te na karlovačko-dugoreškom bojištu. Gromovi su do potpisanog primirja u siječnju 1992. godine razbili neprijatelja i uspješno oslobodili više petrinjskih naselja u prostoru Nebojan-Glinska Poljana.

Godina 1992. za postrojbe brigade nije značila mir već kraći predah i priprema za dolazak UNPROFOR-a. Borbena djelovanja su se nastavila ali manjim intenzitetom, a otvorila su se i nova bojišta u RH. Isti agresor je započeo rat i u susjednoj Bosni i Hercegovini. Po padu Kupresa u travnju 1992. godine dio pripadnika koji su rodom iz BiH izrazio je želju da pomognu kao dragovoljci. Tako je upućena TG dragovoljaca iz Brigade u područje Livna i Bosanske Posavine. Sredinom lipnja jaka TG brigade upućuje se u područje Dubrovnika gdje je s ostalim postrojbama u akciji „Tigar“ 5.srpnja oslobodila Ivanicu, čime je bio deblokiran grad Dubrovnik. Brigada je sukladno snazi dala svoj doprinos izlasku HV na državne granice na jugu RH. TG dragovoljaca koja je djelovala u Bosanskoj Posavini krajem godine polučila je dobre rezultate na oraškoj bojišnici oslobađajući selo Vučilovac i time je sa sjevera omogućila ugrožavanje koridora koji povezuje Srbiju sa teritorijem koji Srbi kontroliraju u BiH i RH.

1993. godina započela je novom formacijom Brigade, popunom i obukom na novim sredstvima ratne tehnike. Po uspješno provedenoj akciji „Maslenica“ agresor je krenuo u žestok protuudar u cilju povrata izgubljenih područja u zadarskom zaleđu. Brzom intervencijom postrojbi Gromova, Kuna i Sokolova slomljena je napadna moć neprijatelja. Gromovi su upornom i aktivnom obranom obranili područje Novigrada. Tijekom ratne godine upućena je TG dragovoljaca u područje Mostara. Na domicilnoj bojišnici na Banovini Brigada je više puta intervenirala i borbeno djelovala radi sprječavanja ugroze stanovništva od agresora.

Za 1994. godinu može se reći da je bila godina obuke, popune i priprema za konačno oslobođenje svih okupiranih područja RH. TG dragovoljaca do travnja je na mostarskom bojištu. Dijelovi brigade intervenirali su na Ličkom bojištu, a krajem godine i na Banovini.

Za 1995. godinu možemo reći da je godina ostvarenja snova svih Gromova. a to je slobodna Banovina za kojom su tijekom svih ratnih godina toliko žudili. U operaciji „Oluja“ postrojbe druge brigade djelovale su na glavnom smjeru udara Petrinja –Maja –Dvor. Neprijatelj je pružio jak otpor kako bi držao odstupnicu i koridor za izvlačenje svojih snaga iz šireg područja Korduna. Crtu bojišnice je detaljno 4 godine utvrđivao, ukopavao i minskim poljima osiguravao. Brigada je uz ostale snage ZP Zagreb uspjela slomiti neprijatelja, osloboditi Petrinju, blokirati Glinu, presjeći glavni smjer povlačenja neprijatelja ka Dvoru i time stvoriti uvjete za predaju 21.Kordunskog Korpusa.

Daljnjim napredovanjem uspijeva se spojiti sa snagama 5. Korpusa Armije BiH i izaći na međunarodno priznate granice RH u širem području Dvora. Brigada ni u operaciji „Oluja“ nije djelovala skupno, a bila je i jedina profesionalna postrojba u ZP Zagreb što ukazuje na odgovornost i povjerenje koje je dano. U akciji „Una“ postrojba provodi tešku i zahtjevnu borbenu zadaću, napada sa nasilnim prijelazom rijeke Une. Nakon dva dana teških borbi ,akcija je obustavljena. Ni u toj akciji brigada nije skupno djelovala što se dijelom odrazilo na uspjeh iste.

Iako brigada nije djelovala nikada skupno njene su postrojbe ispisale najsvjetlije stranice Domovinskog rata jer su bile vrhunski motivirane i osposobljene za vođenje oružane borbe. Visoku moralnu i borbenu vrijednost gardista, dočasnika i časnika priznavao je i sam agresor.

Tijekom Domovinskog rata za Hrvatsku život je položio 202 Grom, a 6 ih se vodi kao nestali. Više od 1200 Gromova je ranjeno ili ozlijeđeno.

Ratni zapovjednici 2. gbr Gromovi

pukovnik Božo Budimir od 15. svibnja 1991. – 19. rujna 1991. godine
sada general bojnik u miru
pukovnik Vinko Ukota od 20. rujna 1991. – 01. prosinca 1992. godine
sada brigadir u miru
pukovnik Drago Matanović od 05. prosinca 1992. – 31. srpnja 1994. godine
sada general bojnik
zastupnik zapovjednika:
pukovnik Vlado Šindler od 10. rujna 1993. – 01. rujna 1994. godine
sada brigadni general
stožerni brigadir Zvonko Peternel od 01. kolovoza 1994. – 20. travnja 1996. godine
sada brigadni general
brigadir Renato Romić od 20. travnja 1996. – 30.06.1996
sada brigadir u miru

O autoru

Braniteljski

Portal Braniteljski.hr posvećen je i namijenjen svim braniteljima Domovinskog rata te onima koji žele naučiti nešto više o procesu koji je doveo do osamostaljenja i stvaranja neovisne Republike Hrvatske.