Kolumne Janja Sekula Gibač

Pobunjeni Srbi uništili Jasenovac

Napisao/la Braniteljski

U Domovinskom ratu mjesto Jasenovac i Spomen-područje Jasenovac nalazili su se pod srpskom okupacijom. Jasenovac već u rujnu 1991. napadaju snage Teritorijalne obrane iz Bosne i Hercegovine te su ubrzo iz mjesta iseljeni stariji mještani i djeca. Dana 7. listopada, suočeni s brojčano nadmoćnim neprijateljem i snažnim topničkim napadima, branitelji Jasenovca povlače se u Bročice i u mjesto dan poslije ulaze srpske snage. Nakon neuspjela pokušaja njegova oslobađanja sredinom listopada 1991., Jasenovac do oslobađanja okupiranog dijela zapadne Slavonije u svibnju 1995. (operacija Bljesak) ostaje u rukama pobunjenih Srba, dijelom okupiranog teritorija na kojem je proglašena najprije SAO Zapadna Slavonija, a zatim Republika Srpska Krajina.

Sredinom godine, zbog sve snažnijih ratnih sukoba na tom području, više nije bilo posjetitelja Spomen-područja Jasenovac, no njegov rad nastavio se redovito odvijati do sredine srpnja 1991. Muzejska građa Memorijalnog muzeja, uz mikrofilmiranje svih inventarnih knjiga, pripremljena je za evakuaciju, no prije nego što je preseljena na sigurno (na područje izvan ratnih djelovanja), mjesto Jasenovac i Spomen-područje Jasenovac su okupirani. Nakon okupacije i ulaska srpskih snaga u Jasenovac, bivši jasenovački kustos Simo Brdar otuđio je muzejsku građu i prenio je u Bosansku Dubicu, a potom je građa prenesena u Banju Luku. Tijekom srpske okupacije muzejska građa nije vraćena u Spomen-područje Jasenovac i tek 2000. predana je Muzeju Holokausta u Washingtonu, iz kojeg je potkraj 2001. vraćena u Hrvatsku.

Palež i krađa

Spomenički kompleks, iako bez muzejskog postava, arhivske građe i biblioteke, ostao je tijekom najžešćih sukoba u Domovinskom ratu 1991. godine neoštećen. Usprkos primirju koje je zavladalo nakon potpisivanja Sarajevskog sporazuma početkom 1992., jasenovačko područje ponovno je tijekom 1992. bilo izloženo devastaciji. Ovaj put nije se radilo o posljedicama sukoba hrvatskih i srpskih snaga, već o djelovanju 1. krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske (riječ je o 5. banjalučkom korpusu JNA, koji je stvaranjem VRS preimenovan u 1. krajiški korpus VRS), koji se polovinom godine, sukladno Vanceovu planu, povlačio s područja Republike Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu. Naime, iz dokumentacije pobunjenih Srba koja se čuva u Memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata može se iščitati kako su i vojska i milicija na okupiranom dijelu zapadne Slavonije zabilježile niz krađa na jasenovačkom području, a zatim paljevina kojima se pokušala prikriti pljačka. Primjerice, načelnik Sekretarijata unutrašnjih poslova Okučani Stevo Kresović izvijestio je Oblasno vijeće Srpske oblasti Zapadna Slavonija da su pripadnici 1. krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske prilikom povlačenja počinili niz pljački i paljevina, a „ne pruža se pomoć čak ni kod gašenja požara“. Na sjednici Oblasnog vijeća raspravljalo se o tome kako se postaviti prema tome problemu te bi li trebalo zatražiti odgovornost komandanta jedinice 1. krajiškog korpusa s područja Jasenovca jer se „tamo namjerno pale kuće – srpske kuće bez kontrole, a policija navečer ne smije izvan kuća“ te da je „vojska odnijela čak i stolice iz osnovne škole“. Prema podacima Oblasnog vijeća, na području Jasenovca zapaljeno je otprilike 150 stambenih objekata te hotel. Najveći problem bila je vojna policija, koja je umjesto sprječavanja takvih pojava predvodila u pljački i paljevinama.

Pismom Vladi RSK reagirali su i ogorčeni mještani Jasenovca, naglasivši da je nakon ulaska srpskih snaga u Jasenovac 1991. naselje zatečeno neopljačkano, s tek dvije paljevine, dok je u svibnju 1992. u Jasenovcu evidentirano više od 170 zapaljenih objekata, od čega je otprilike 25 posto kuća bilo u vlasništvu Srba. „U Jasenovcu se nalazi naša vojska koja je oslobodila mjesto, međutim, nažalost, svakodnevno se dešavaju paljevine naših kuća i dok naše majke ponovno plaču, počinioci veselo pjevaju i sve skupa ih asocira na događaje iz 1941. godine. Zar je moguće da nekome smetaju i takovi objekti koji služe kao dokazi o stratištu našeg naroda u toku Drugog svjetskog rata, radi se o paljenju poznate ‘Kožare’ i uništenju dijela dokumentacije na Spomen-području“, navedeno je također u pismu mještana Jasenovca.

Propaganda protiv Hrvatske

Vlada RSK u ožujku 1995. donijela je odluku o osnivanju Ustanove za zaštitu Spomen-područja Jasenovac, a usvojen je i Zakon o Spomen-području Jasenovac, koje je obuhvaćalo područje „Spomen-kompleksa Jasenovac i Spomen-područje Donja Gradina u Republici Srpskoj“. U Jasenovcu je 1994. održana komemoracija žrtvama ustaškog logora, a planirano je i obilježavanje pedesetogodišnjice proboja logoraša iz Jasenovca za sljedeću godinu. Na temelju zabilješke razgovora direktora Muzeja genocida u Beogradu Milana Bulajića i premijera RSK Borislava Mikelića, vođena nekoliko mjeseci prije donošenja spomenutog zakona, može se zaključiti da je glavna nit vodilja pritom bio pokušaj korištenja problema Spomen-područja Jasenovac za međunarodnu afirmaciju političkog položaja Republike Srpske Krajine. Pitanje obnove rada Spomen-područja Jasenovac planiralo se podići na međunarodnu razinu jer, kako je zaključeno, „rješavanjem međunarodnopravnog statusa područja sistema ustaških logora smrti rješava se i središnje pitanje političkog statusa Republike Srpske Krajine“. U nastavku zabilješke navedeno je: „Za čuđenje je da pitanje statusa područja Jasenovac nije postavljeno u razgovorima i pregovorima o rješavanju političkih razgraničenja s Republikom Hrvatskom i Republikom Bosnom i Hercegovinom.“ Također je navedeno: „Druga nezavisna država Hrvatska nije tužena Međunarodnom sudu pravde za zločin skrnavljenja i uništavanja Spomen-područja Jasenovac ni za obnovljeni genocid nad srpskim narodom.“ Važno je istaknuti da gore navedeni dokumenti svjedoče kako su jedino oskvrnuće i uništavanje Spomen-područja Jasenovac, kao i otuđenje muzejskog postava i arhivskih dokumenata, počinili upravo pobunjeni Srbi, koji su to zatim planirali iskoristiti u propagandne svrhe i optužbu Hrvatske kao nasljednice Nezavisne Države Hrvatske. Sama odluka o sanaciji i ponovnom pokretanju rada Spomen-područja Jasenovac bila je u većoj mjeri uzrokovana političkim razlozima nego željom za odavanjem počasti žrtvama logora Jasenovac u Drugom svjetskom ratu.

Otuđena memoarska građa

Slično se dogodilo i nakon što su hrvatske snage 1995. oslobodile okupirano područje zapadne Slavonije. Srbi su nakon oslobađanja Jasenovca pokušali plasirati dezinformacije kako su hrvatske snage srušile spomenik u Spomen-području Jasenovac, kojima se Hrvatska ponovno pokušala pred svjetskom javnošću poistovjetiti s ustaškim pokretom i Nezavisnom Državnom Hrvatskom, ali u neistinitost tih informacija uvjerio se nekoliko dana poslije tijekom posjeta Jasenovcu i američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith.

Vrlo brzo nakon oslobađanja Jasenovca, 17. svibnja 1995., Spomen-područje Jasenovac obišli su predstavnici Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske te utvrdili da nedostaje cjelokupan muzejski fundus, a da su zgrada Memorijalnog prostora te spomenički prostor opustošeni. Utvrđeno je da je iz Memorijalnog muzeja Spomen-područja Jasenovac nestalo ili uništeno 7.705 muzejskih predmeta i oko 2.500 naslova u biblioteci, a ratna šteta na materijalnim sredstvima procijenjena je na 690.570 tadašnjih njemačkih maraka. Započet je projekt sanacije Spomen-područja Jasenovac, koji je uključivao uređenje područja, njegovo razminiranje i istražne radove za sanaciju spomenika Cvijet Bogdana Bogdanovića. Veći dio arhivske građe vraćen je, kao što je već rečeno, u Hrvatsku 2001., no znatan dio predratne zbirke muzejske građe, dokumenata, memoarskog gradiva i fotografija nestao je tijekom srpske okupacije Jasenovca i nikada nije vraćen Hrvatskoj.

Izvor: Matica hrvatska, Vijenac, br. 598 (dr. sc. Janja Sekula Gibač)

Foto: soundset.hr