Za rješavanje problema nije trebao ići tako daleko, mogao je samo sići do momaka iz Savske!
Prošla je još jedna kampanja i izborni ciklus u našoj lijepoj zemlji Hrvatskoj. Prvi put dobili smo predsjednicu. Gospođa Grabar Kitarović, dijete iz puka, svojim radom, upornošću i marljivošću od diplomatkinje, preko visoko pozicionirane NATO dužnosnice, postaje jedna od ključnih figura u Republici Hrvatskoj. Suprug, simpatični gospodin Jakov, sve je samo ne punašni prvi gospodin kako ga je predstavila medijska scena u Hrvatskoj.
Impozantnu znanstvenu karijeru i akademski status ovaj je praktični nautičar koji je okusio kruh sa sedam kora podredio supruzi. Sposobna emancipirana dama iza koje stoji isti takav muškarac spreman na žrtvu za nju i obitelj. Ideal, tip i cilj borbe svake aktivistice, ženske grupe i interesne skupine iz sfere borbe za ženska prava. Nažalost, ne i kod nas. Ni jedne reakcije, osude ili apela nismo imali prilike čuti kao reakciju na izjave poput ‘slika bez tona’, barbika i sl. od inače sveprisutnih nevladinih udruga na vladinoj grbači.
Završetak izbora je, osim jedne sretne, otvorio nažalost i jednu tužnu priču. Branitelji, 100 postotni invalidi Domovinskog rata koji više od stotinu dana prosvjeduju pred svojim ministarstvom, sada kad ne postoji opasnost gubitka glasova na treniranju strogoće nad njima, u ozbiljnoj su situaciji da im se uskrati jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo za koje su se borili i platili ga svojim ekstremitetima i životima – pravo na miran i dostojanstven prosvjed. Sudeći prema medijskim natpisima, braniteljima iz šatora u Savskoj ozbiljno prijeti deložacija. Teško je i zamisliti da bi netko bio toliko neosjetljiv i neodgovoran da bi javnosti priuštio slike i snimke ljudi u invalidskim kolicima koje iznose oklopljeni interventni policajci.
Nezakonitost, odnosno neprijavljivanje prosvjeda, bilo bi opravdanje ovog gnjusnog čina? No, jesu li ti isti ljudi bili legalisti i takvi puritanci kada su rijeke tzv. Facebook prosvjednika marširale glavnim gradom od prozora do prozora štićenih osoba, saborskih zastupnika i javnih djelatnika te pozivale na linč, revoluciju i nasilno rušenje tadašnje vlasti. Jesu li ti prosvjedi bili prijavljeni?
Rijetko je koji od vodećih društvenih komentatora, TV postaja ili dnevnih novina postavio pitanje instrumentaliziranja, odnosno organizacije facebook prosvjeda tadašnje oporbe, iako su joj oni apsolutno išli na ruku i bili jedni od najvećih aduta za izborni trijumf. Zar je sada tako teško prihvatiti činjenicu da je u demokratskim društvima sasvim normalna pojava da oporbenim strankama često ide na ruku ono što vladajućoj ne ide, ali da to pritom ne znači da su one tu društvenu pojavu i izazvale. Svi znamo da je mobilizacijski kapacitet HDZ-a velik, ali inzistirati na dezinformacijama kako HDZ može natjerati 100% invalida Domovinskog rata da 100 dana sjedi u blatu zlonamjerno je i manipulativno.
Dovoditi u pitanje ratni put te javno obznanjivati primanja jednog od najistaknutijih branitelja iz Savske, pričati o ratnom profiterstvu, a s druge strane visjeti po ministarstvima od osnutka RH, biti u vrhu potrošača limita kartica u Vladi, za pomoćnika angažirati birokrata lingvista kojemu je jedina kompetencija za tu poziciju očev društveni status – vrhunac je licemjerja. Nažalost, sudeći prema izjavama odaslanim u javnost, počevši s uspoređivanjem kardinala Bozanića s Miloševićem preko seksističkih dosjetki poput one o neotkrivanju duljine zbog bojazni od reakcija suprotnog spola, potpuno je nedoraslo ozbiljnoj i odgovornoj funkciji koja je naratoru povjerena te predstavlja velik uteg vladi u čijem radu participira. No, to je problem za friško kupljenog vodećeg konzultanta iz SAD-a, gospodina Alexa Browna, kojega je premijer doveo za podizanje rejtinga svoje stranke.
Za rješavanje problema nije trebao ići tako daleko, mogao je samo sići do momaka iz Savske!
