06242017Sub
AžuriranoPet, 29 Srp 2016 11am

banner kockice

U desetom selu živi Antuntun, on posao svaki na svoj način radi…

k zz poplave1
k zz poplave2
k zz poplave3

Da nije tragično bilo bi smiješno slušati teorije o klimatskim promjenama, hoće li biti zatopljenje ili novo ledeno doba i generalizirati, dok s druge strane stanovnici moje zemlje, neki i po treći put u svom životu, kreću ispočetka. Ovaj put nije zato što nisu potekli iz bogatih obitelji ili zato što je bio rat, ovaj put je zbog poplave!

Mučno mi je već i slušati tko od odgovornih govori što će poduzeti i tko je kriv, pa se priča o klimatskim promjenama i o istragama. Stručnjaci kažu da je osnovni izvor energije za sve klimatske procese u atmosferi Sunce! Okrivimo onda Sunce!

Od prije nego sam se ja rodila, prije više od 40 godina, priča se i raspravlja treba li graditi kanal Dunav-Sava. I samo se priča!

No slušam već desetljećima i o sušama u Slavoniji. I nikad mi nije bilo jasno kako imamo novaca za sanacije, a nemamo za sustav navodnjavanja. Zaista ne želimo, namjerno kažem ne želimo, primijeniti ono što smo naučili od drugih i iz prošlosti!

Svatko tko se želi izvući od odgovornosti zato što nije napravljeno ono što je moralo biti napravljano izvlačit će se na HARP, na to da se isto dogodilo i susjednim zemljama, na klimatske promjene i sl.

Poznato je kako se kod nas lateralni kanali i meliorizacijski sustavi ne održavaju, tj. njihova protočnost ne može podnijeti prekomjerne padaline. Ne znam što kaže zakon, ali sigurna sam da je njihovo održavanje u nečijem opisu radnog mjesta, iako cijeli moj narod ne zahtjeva od službi RH da rade ono za što su plaćeni. Pa kad je samo u tom dijelu tako, neka i opet budu poplave. Trebamo početi težiti da one koje građani RH plaćaju iz poreza i prireza i brojnih drugih naknada prisilimo da rade ono za što su plaćeni i odgovaraju ako ne rade. Trebamo mijenjati naš sustav vrijednosti: zahtijevati da dobijemo ono što smo platili i da taj proizvod (usluga) bude kvalitetan. Svakako je istina da je palo previše kiše i da bi do poplave jednako došlo, ali nikad nećemo saznati kakve bi točno posljedice bile da su kanali bili očišćeni (i u susjednim zemljama). Također, apelirati na savjest našeg naroda kako dolazi vrijeme klimatskih promjena i kako se s time trebamo pomiriti nije dobronamjerno, sve dok se na najvišem državnom vrhu i regionalno ne uspostavi sustav koji će funkcionirati i  maksimalno nastojati osigurati da posljedice ovakvih događaja budu minimalne. To je moguće jer se u našem slučaju ipak radi o maloj državi sa samo 4,5 milijuna stanovnika. Ova se poplava nije dogodila nekome drugome, već nama svima.

Možda smo naljutili prirodu, a možda bi se ona i bez naših pretjeranih intervencija počela mijenjati, ali trebamo sebi osvijestiti da ljudska vrsta postoji vrlo kratko vrijeme u odnosu na vremensko postojanje zemaljske kugle, mi smo dio jedne evolucijske faze. I kao što je svijeta bilo prije nas, može ga biti i  poslije nas. O tome će odlučiti priroda! Čovjek zaboravlja činjenicu da ovisi o stablu, ali stablo ne ovisi o čovjeku! Stoga, budući da predstoji vrijeme brojnih, nepredvidivih prirodnih katastrofa trebamo naučiti upravljati ovakvim kriznim događajima, a građani dodatno osigurati svoju imovinu.

No cijeloj ovoj filozofiji treba pristupiti i s aspekta traženja rješenja i ublažavanja posljedica budućih katastrofa.

U RH imamo niz stručnjaka, a nemamo osnovne smjernice kako se ponašati i organizirati u ovakvim situacijama, iako se radi o samo 4,5 milijuna ljudi.

Surađujući kao volonter tijekom ove krize sa Zborom udruga hrvatskih gardijskih postrojbi i Udrugom specijalne policije bilo je zanimljivo gledati nekoliko situacija.

Prva je bila kako jedan dio našeg naroda donira, a drugi pazi kako da od toga ima koristi. Tako je HAC donirao besplatan prolaz autoputom kamionima koji su dostavljali pomoć na poplavom ugrožena područja. Tri puta je HAC, po mom saznanju, mijenjao proceduru za najave za prolaz humanitarne pomoći autoputom jer su neki lažno prijavljivali svrhu transporta.

Druga situacija, koja mi je i dalje zagonetka, što je Crveni križ radio s dupkom punim skladištem vode dok vode na terenu nije bilo. Osobno sam vidjela jednoga dana, tijekom trajanja krize u 23 sata kada smo išli kući, skladište Crvenog križa u Zagrebu puno flaširane vode.

Treća situacija je da ni u roku od 24 sata, da ne kažem nekoliko dana, od trenutka izbijanja krize nije bilo mobilnih tankova s vodom na terenu. U kriznoj situaciji kod organiziranih sustava moguće je osigurati dostupnost pitke vode u najkraćem roku.

Još jedno gorko iskustvo mi je bila sporost borbe protiv komaraca. Ljude koji su radili na terenu napadali su komarci. To je nekima bio nevažan problem, a onima koji to nisu doživjeli čak i smiješno! No moram dodati da je bilo i puno onih koji su donirali sredstva protiv komaraca, iako u ovakvim situacijama ne bi smjeli ovisiti o donacijama.

Sljedeća situacija je upravljanje donacijama koje su donirale tvrtke. U raznim fazama krize trebaju razni proizvodi, a time se onda ipak trebalo drugačije upravljati.

Tvrtke su, očekivano, donirale kamione razne robe, no sve to nije bilo maksimalno iskorišteno jer je izostalo kvalitetno upravljanje.  Budući da nekog organiziranog nacionalnog sustava nije bilo nitko ne zna da li su te donacije došle do onih, kojima su u srcima onih koji su davali, bile namijenjene. Dodatno pitanje koje mi se postavljalo je da li oni koji su donirali imaju sustav nadzora što se s donacijom dalje događalo?

Jako sam se začudila kad sam čula da je RH kao koordinatora ove krizne situacije, kad je kriza već trajala, postavila Crveni križ. Brojne udruge su se organizirale, uključujući i branitelje, no u centru svih novinskih izvještaja, pogotovo televizijskih, je bio većinom Crveni križ. Medijsku analizu nisam imala vremena pripremati jer sam volontirala, tj. pomagala. No postavilo mi se tih dana pitanje kome je u interesu da taj posao koordinira Crveni križ i je li to moguće? Je li posrijedi korupcija, panika, neznanje, nepostojanje sustava, marketing, ili sve zajedno?

Što je bilo s Crvenim križem i doniranim novcima poznato je. Ono što bih voljela da saznamo tko je bio vlasnik humanitarnog broja telefona preko kojega smo donirali?

Nisam primijetila ni dobro volju na nacionalnom nivou da se iskoristi dostupan nacionalni know-how, ali sam primijetila kako mnogi žele pomoći, i svatko je to radio na svoj način jer nema jedinstvenog sustava koji bi sve objedinio kako bi se postigao sinergijski učinak.

I najveći problem od svih je  da moja zemlja nema proceduru za upravljanje ovakvim kriznim situacijama. To zaključujem samo iz kaosa koji sam vidjela vlastitim očima: ne koordinacija donacijama, ne dostava pitke vode u prva 24 sata na teren, sporost rješavanja problema s komarcima i problemi s kojima je bio suočen HAC. A možemo imati proceduru! Ako se naš narod mogao organizirati u ratu za obranu domovine, onda se taj postojeći kapacitet mogao iskoristiti i u ovoj situaciji. Hrvatski branitelji i ovaj su put spremno „branili“ ovu zemlju, ali to je malo koga od odgovornih bilo briga. Manji dio javnosti zna što su branitelji poduzimali, ali sigurna sam da je veći dio javnosti  čuo da postoji Crveni križ! Branitelje se opet ignoriralo, pored toga što ih se uglavnom doživljava kao nacionalni problem, a oni su opet iza sebe ostavili djela.Zašto podcjenjujemo svoje organizacije i vjerujemo da je neka međunarodna organizacija bolja? Koji se motivi kriju iza toga? Kada bih na sva postavljena pitanja tražila odgovor kod odgovornih institucija sigurna sam da ga ne bih dobila, a ako bih ga i dobila bio bi ispraznica.

Kad bismo imali bolju infrastrukturu i uspostavljene nacionalne i testirane procedure opisani problemi bi se izbjegli.

Samo gore opisane situacije upućuju da sustava nema. Jedna mi je osoba  rekla da nikome nije u interesu imati uređen sustav jer se onda ne može poslovati netransparentno.

Stoga, želimo li se zaštiti od „klimatskih“ promjena trebamo uložiti u bolju infrastrukturuza zaštitu od prirodnih katastrofa, no neizostavno moramo zahtijevati poslovanje po zakonu, inzistirati na kvaliteti rada u svim aspektima koji nam direktno ugrožavaju život i imovinu (sami moramo znati što to sve uključuje) i zahtijevati nacionalni i regionalni  program upravljanja kriznim situacija izazvanih prirodnim katastrofama koji će uključivati i program nacionalnog  i regionalnog osvješćivanja o postojećim prijetnjama.

Moramo tražiti rješenja, ali prije svega u svojim srcima trebamo to zaista željeti i težiti da budemo dio tog rješenja.

 

zanina zigo kolumne

mr.sci. Žanina Žigo

Rođena je 1971. u Zagrebu. Stekla je bogato radno iskustvo u području kriznih komunikacija, strateških komunikacija, dijaloga s dionicima, društvene odgovornosti, itd. Volontirala je u nekoliko organizacija, između ostalog i za Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi tijekom poplave u svibnju 2014. godine.

Magistrirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od 2006. do 2014. godine predavala je na Hrvatskim studijima kolegije Korporativne komunikacije i Upravljanje rizicima i krizne komunikacije.
Trenutno priprema doktorat iz područja kriznih komunikacija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu..