06252017Ned
AžuriranoPet, 29 Srp 2016 11am

banner kockice

U osječkom Vikarijatu prikazan film „Sve je bio dobar san“

Filmski kadar
Jean Michel Nicolier
Majka poginulog Jean Michela
Projekcija filma Sve je bio dobar san Vikarijat15.4
Publika u Vikarijatu
Organizatori projekcije filma u Osijeku15.4.16.Vikarijat

OSIJEK – U kongresnoj dvorani Nadbiskupijskog vikarijata u Osijeku prikazan je film „Sve je bio dobar san“ u (Le „Frenchie” de Vukowar) redatelja Branka Ištvančića. Osječku premijeru organizirali su Općina Antunovac, Udruga katoličkih intelektualaca Osijek i Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika.
„Priča o Jean-Michelu Nicolieru, dostojna antičke tragedije, ispripovijedana je filmskim jezikom dokumentarca iz vizure njegove majke koja još traži posmrtne ostatke tijela svojega sina. Priča je to o jednom strancu-dragovoljcu, pripadniku HOS-a u paklu Vukovara. Pamtimo ga još iz ratnih reportaža. Mladić u plavom ogrtaču sa smiješkom na licu u vukovarskoj bolnici odgovara na upit novinara o tome što radi jedan Francuz u Vukovaru: – Bio sam dragovoljac, a onda smo izgubili. – odgovara skromno Jean-Michel. Oblik „mi“, dakle prvo lice množine govori sve i potvrđuje ono što znamo iz evanđelja: Nema veće ljubavi od one kada tko život svoj položi za prijatelje! Jean-Michel zavrjeđuje naše poštovanje, našu malenost, naš nezaborav i našu šutnju pred priznanjima za ono što smo učinili jer smo bili dužni učiniti. Jean-Michel nije bio dužan, nije morao! On je to učinio iz čiste ljubavi prema hrvatskome narodu, prema prijateljima u potrebi“, rekla je dr. Ružica Pšihistal, predsjednica UKI-ja, u ime organizatora.

Nakon projekcije, Ivan Anušić, načelnik Općine Antunovac, zahvalio je Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i dr. Dragi Tukari, ravnatelju Vikarijata, za domaćinstvo u Vikarijatu. Također je istaknuo da nisu osuđeni odgovorni za zlodjela nad ranjenicima vukovarske bolnice i Borovo commerca, uključujući Nicoliera ubijenog na Ovčari, čiji posmrtni ostaci nisu nađeni: „Hrvatsko nacionalno etičko sudište etički je osudilo (5. 3. 2016.) Vojislava Stanimirovića koji je 'etički odgovoran jer je po zapovjednoj odgovornosti komandanta saniteta i organizatora zdravstvene zaštite za Srijem bivše JNA u najmanju ruku propustio spriječiti odvođenje ranjenika vukovarske bolnice, za koju je 18. studenog 1991. napisao: 'Pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar (objavljeno u listu Vojska krajine, br. 7-8, 1993., str. 43).' Zahvalni smo što se istina objavljuje.“ 

Zaslužnik za otkrivanje istine o 25-godišnjem Nicolieru, producent filma Antun Ivanković, uvodeći u osječku premijeru kazao je kako se film izrađivao pet godina, a napravljen je u produkciji Udruge hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskoga rata, Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik i Udruge Artizana iz Zagreba te uz pomoć Ministarstva branitelja, zaklade Adris, Vukovarsko-srijemske županije, nekoliko općina i udruga koji su pomogli da istinita priča o hrabrosti i velikodušnosti Jean-Michela Nicoliera iz Vesoula u Francuskoj bude pretočena u iznimno kinematografsko djelo koje se prikazuje diljem Hrvatske. Danas je prepoznat lik dragovoljca Jean-Michela i njegova sebedarja hrvatskom narodu 1991. godine te je njegovim imenom 2014. nazvan vukovarski središnji most. Međutim, želja je njegove obitelji, osobito majke Lyliane Fournier (tijekom filma govori dirljivu majčinsku ispovijest o sinovu životu i sudbini), pronaći i dostojanstveno sahraniti Nicolierove posmrtne ostatke. U dokumentarnom filmu preživjeli svjedok Ovčare spominje da ubojica Jean-Michela danas slobodno živi u Rumi, što potvrđuje i Ivanković kojemu je poznat ubojičin identitet. “Kada sam 2010. godine vidio film o Siniši Glavaševiću „Zaustavljeni glas“ u kojem se pojavljuje lik mladog francuskog vojnika, krenuo sam ga tražiti u želji da otkrijem tko je on. U siječnju 2011. s Nevenkom Nekić o tome razgovaram (ona objavljuje knjigu Jean ili miris smrti), idem na Murter tražiti kontakte... Vjerujem da zahvaljujući Božjoj pomoći i providnosti srećem Marka Vlašića, Hrvata rođenog u Županji, koji niz godina živi u Francuskoj, i on mi pomaže u potrazi“, kazao je Ivanković uspjevši 2011. dovesti majku Lyliane u Hrvatsku, koja prihvaća državno posthumno sinovo odličje Red Nikole Šubića Zrinskog. Film o tome i na poseban način govori o Domovinskom ratu iz srca majke poginuloga Francuza te ona izjavljuje da nije ljutita na Hrvatsku što joj je uzela sina, već na tadašnje političare u Francuskoj jer su vodili prosrpsku politiku ignorirajući zločine nad Hrvatskom. „Film je stvaran iz ljubavi i posvećen je svim majkama diljem svijeta, bilo u Hrvatskoj, Bosni ili Siriji, koje su izgubile svoju djecu i sve do danas za njima tragaju. Strašno je da obitelji nisu sahranile svoje najmilije“, zaključuje Ivanković.

U filmu sudjeluju Lyliane Fournier, Paul Nicolier, dr. Vesna Bosanac, Ivan Grujić, Dragutin Berghofer, Antun Ivanković i Josip Račić.

 

Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić

Bili su prvi kad je trebalo

„Ne postoji dobar rat ili loš mir.” ~ Sun Tzu

Pratite nas na Facebooku

Najčitanije