Intervjuirali smo Damira Vučenovića, predsjednika Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata ”Jastrebovi” – Šibenik.
Intervjuirali smo Damira Vučenovića, predsjednika Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata ”Jastrebovi” – Šibenik. U intervjuu nam je otkrio svoj ratni put, ali i svoja stajališta o trenutnim gorećim pitanjima.
Profil Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata “Jastrebovi”
Predstavite nam malo svoj ratni put.
5.8.1990. godine išao sam na tečaj u Svetošimunsku za Prvog hrvatskog redarstvenika. Za vrijeme trajanja tečaja smo čuvali Sabor kada su bile prve barikade. Zapovjednik mi je bio gospodin Darko Rukavina. Zbog situacije u Šibeniku i okolici bili smo povučeni sa tečaja. 31.8. odmah su nas poslali u mjesto Bruška u blizini Benkovca,gdje su bile četničke barikade. S nama je došao gospodin Vlado Rainger koji je trebao biti zapovjednik specijalne policije za cijelu Dalmaciju. Nakon desetak dana iz Lučkoga je došao transporter( TABB) na kojem smo vježbali te smo se uklopili u jedinice specijalne policije i otada sam njen pripadnik.
Onda je uslijedilo uspostavljanje policijske postaje Kijevo. Od 28.4. do 30.5.1991. godine bili smo u mjestu Kijevo gdje smo bili opkoljeni sa svih strana s 40 tenkova. Naoružanje nam je bilo nikakvo, nismo imali dotok stvari. Kada smo krenuli iz Splita za Kijevo, rečeno nam je da će nam uspostaviti zračni most. Imali smo nešto ručnih bacača, tromblona, bomba, municije. Tadašnji pomoćnik ministra Joško Marić nam je rekao: ”Ne trebate vi nositi ništa, doći ćete tamo lijepo u Kijevo, uspostavit će se zračni most i dovest će vam se naoružanje gore”. U Kijevo je došlo nas trideset iz Šibenika i trideset iz Splita koji smo ušli sa po 150 metaka. Od velike pomoći nam je bilo i samo stanovništvo Kijeva, a pogotovo stariji ljudi koji su stali pred tenkove.
Odlukom Vlade RH i neprijateljske vojske JNA dogovoreno je da Kijevo moraju napustiti svi, osim mještana, pa smo tako 30.05.1991.godine napustili Kijevo. Sa sobom smo ponijeli samo osobno naoružanje sa po 2-3 metka koja smo sačuvali za sebe u slučaju da padnemo u neprijateljske ruke.
Po povratku u Šibenik smo pratili KOS (Kontra-obavještajna služba), saznali njihove kretnje, komunikacijske kanale, imena te smo ih tako neutralizirali. Nakon toga su krenule akcije u skradinskom zaleđu, pronalaženje nelegalnog oružja kod pobunjenih Srba, zauzimanje crte obrane, gdje smo učvrstili crtu obrane u skradinskom zaleđu koja je ostala do početka vojno redarstvene akcije „OLUJA“. Kasnije smo sudjelovali u obrani grada Šibenika, gdje smo, što mi je najveća čast, za uspješnu obranu od pokojnog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana dobili pohvalu. Na Šibenskom mostu smo uspjeli zaustaviti neprijateljske tenkove da uđu u grad gdje je u sukobu s četnicima, poginuo kolega Marinko Kardum. Tu zapravo kreće prekretnica u Domovinskom ratu jer smo spriječili dijeljenje Dalmacije na dva dijela.
06.10.1991. godine uslijedio je pješački, artiljerijski i tenkovski napad na mjesto Bićine. Tu je nas nekolicina od 15-20 ljudi uspješno uspjela obraniti Bićine. U toj obrani je ubijen policajac Janko Pulić, a nekoliko djelatnika specijalne policije bilo je ranjeno. Pri povratku u Šibenik nastavili smo sa obukom te smo slani na razna mjesta po šibenskom i skradinskom zaleđu, gdje smo bili najpotrebniji. Sudjelovali smo i u operaciji Jug II, oslobađanje dubrovačkog zaleđa, pa Maslenica, Mletački džep, Bljesak, Oluja. Tijekom rata smo prošli apsolutno sve – od Sinja i Gospića do Petrove gore i dalje. Sve smo u čišćenju prošli pješke.
Kako komentirate stanje u državi, posebno stanje hrvatskih branitelja?
Odnos prema hrvatskim braniteljima je nikakav. Mnogo njih je na rubu egzistencije. Zakonom o Hrvatskim braniteljima stalno nam se umanjuju naša „trajno“ stečena prava. Neki visoki dužnosnici, imena neću spominjati, sustavno blate čast i dostojanstvo nas branitelja.
Na koji način mislite da vi kao predsjednik i vaša udruga može pomoći da se odnos prema braniteljima u državi može popraviti?
Na ministarske funkcije trebaju biti izabrani pravi ljudi, domoljubi koji će znati braniti interese hrvatskih branitelja. Mi doživimo 45 – 50 godina. Zašto se hrvatska vlast ne pozabavi pitanjima poput onih kako pomoći braniteljima, kako im lakše ustupiti mjesta u bolnici i kod doktora, kako im pomoći s lijekovima? Ponavljam se, no smatram da mi doista možemo državi još puno toga dati. Također, osobe koje će uči u politiku, neka ne gledaju gdje su oni i kako će steći što veća bogatstva. Žalosno je da se jedan ministar ruga hrvatskim građanima s izjavama kako je on štedljiv. Naravno da se moglo uštedjeti kada se ima od čega uštedjeti. Političarima je sve plaćeno, imaju restorane s prilagođenim cjenovnikom, oni ne znaju osjećaj kakav je kada se nema novaca. Spustite se na nivo maloga čovjeka. Pitajte kako je ljudima koji imaju troje ili četvero djece, koji žive od 2,500 kuna.
Dakle, smatrate kako se hrvatski branitelji trebaju više aktivirati na demokratski način u rad društva i politike te na neki način biti korektor sadašnje vlasti?
Smatram kako branitelji trebaju ući u strukture vlasti. Međutim, to će nam biti vrlo teško – sadašnji čelnici su se duboko ukopali u strukture i branitelji su im prijetnja. Ovo je rat u koji se ulazi na demokratski način. Ako smo onda imali hrabrosti stati pred tenkove, idemo i sada skupiti hrabrosti i reći da nešto ne valja i neka narod odluči kako je najbolje.
Branitelji bi nas trebali zastupati u Saboru, Vladi i u ministarstvima. Ukoliko nisi napravio ono što narod od tebe traži, izvoli se povući. Nijedan političar ne može sebi zacrtati u glavi da je on ”Bogom dan”. Političari trebaju gledati kako će se narod spasiti i izvući iz krize, žalosno je da dan danas kopamo po kontejnerima među smećem. One ljude koji branitelji izaberu za svoje predstavnike nikada ne smiju sebe zapitati: ”Gdje sam ja?”, nego si trebaju postaviti pitanje: ”Gdje je Hrvatska? Kako joj mogu pomoći?”.
Smatrate li da su branitelji dosada bili predmet manipulacije pred svake izbore?
Smatram, a te manipulacije su se radile baš zato što je hrvatski branitelj najsvetiji dio ovoga društva. Priznajem, kao što stara poslovica kaže: ”U svakom žitu ima kukolja”. Ali isto smatram da su hrvatski branitelji sposobni za dosta toga napraviti i učiniti.
Kako hrvatski branitelj može spriječiti takve manipulacije u budućnosti?
Branitelji se trebaju ponovno ujediniti. Dosada se manipuliralo političkim putem, pred izbore bi se stalno obećavala brda i doline, veća prava i posvećenost problematici, no ništa od toga se nije ostvarilo. Neke braniteljske populacije pristaju na takve igre, što se ne bi smjelo događati. Treba se vidjeti kako predsjednici udruga za branitelje i njeni članovi žive. Ako smatram da moji ljudi loše žive, to nije dobar pokazatelj. Trebamo se više aktivirati u političke svrhe pa da mi čelnike malo manipuliramo jer su obećavali sve za djecu branitelja, no nitko nema ništa. Lokalni čelnici sada određuju sve i prava nisu ujedinjena. Branitelji se trebaju ujediniti i raditi, ovim putem i pozivam na to. Nije bitno tko će biti na kojoj funkciji, bitno je da se borimo za ciljeve koje trebamo ostvariti.
Zašto treba toliko vremena da se istinski hrvatski branitelji pokrenu, dok su se drugi vrlo lako ujedinili i odlučili pomagati aktualnu vlast, bez obzira na lijevu ili desnu opciju?
Stara poslovica ide: ”Hrvati su dobri vojnici, ali loši gospodari”. Svi smo u ovaj rat ušli kao mladi ljudi. Odrasli smo u vremenima gdje nismo mogli glasno reći da smo Hrvati, a svi smo gajili ideju slobodne i neovisne Hrvatske. Često bismo za vrijeme Božića sjedili zajedno i pjevali potiho, a onda bismo se otišli voziti automobilom i pjevati glasno da nas nitko ne čuje. Krvavi rat je bio, prošli smo ga, a ujedno smo napravili najveću grešku što smo prepustili državu političarima misleći kako će oni na jednako pošten način pobrinuti se za narod. No, kada je završio taj rat, to nije bilo tako.
Mi smo se nadali, bili smo sretni što smo bili slobodni, što smo nakon toliko stoljeća dobili napokon svoju slobodnu hrvatsku državu no trebalo je vremena da ljudi vide gdje ovo sve vodi. U zadnje vrijeme hrvatski branitelji su imali priliku vidjeti u što se pretvorila država i tko ju vodi. Smatram kako dvije jake udruge koje danas održavaju svjesnost i imaju težinu su Udruga specijalne policije i Zbor udruge veterana hrvatskih gardijskih brigada. Ako smo mi kao branitelji se mogli obraniti od četvrte sile u Europi, pa valjda možemo ujedinjeni stati za interese naroda i kako sve popraviti. I zato kažem parola specijalaca je“ PRVI U RATU PRVI U MIRU“
